Dvorac Laduč nalazi se u općini Brdovec, osam kilometara zapadno od Zaprešića. Smješten je na početku marijagoričkih brežuljaka, na sjevernom rubu savske doline, odakle se pogled pruža prema Samoborskom gorju.
Današnji dvorac građen je potkraj 19. stoljeća u duhu historicističkoga doba. Podignut je na mjestu nekadašnjih Starih dvora koji su ucrtani na katastarskoj karti iz 1862.
O nastanku i gradnji staroga, kao i današnjega dvorca u Laduču znamo vrlo malo. Literatura ih tek spominje. Navodi se da je gradnju dvorca Laduč barun Vladimir Vranyczany-Dobrinović povjerio arhitektu Kuni Waidmanu.
S izgradnjom novoga dvorca potkraj 19. stoljeća preoblikuje se i perivoj, posebice parterni dio između gospodarskih zgrada, kao prilazni reprezentativni prostor dvorcu. Slikarski prikaz iz 1918. prikazuje perivoj ispred dvorca, koji se razlikuje od onog iz 1862.
Početni romantizam i kasniji historicizam obilježavaju perivoj koji je obnovljen krajem 1980-ih. Od perivojnih skulptura očuvane su dvije kamene skulpture – personifikacija godišnjih doba, koje se nalaze u zavičajnom muzeju u Brdovcu.
U dvorcu je očuvano nekoliko secesijskih kaljevih peći, izvorna vrata te ponešto staroga pokućstva. Usprkos suvremenoj namjeni, u dvorcu se osjeća povijesni ambijent i duh minulog doba. Danas se u njemu nalazi Dječji dom.
Posljednji vlasnici dvorca bili su baruni Vranyczany-Dobrinović, a posljednja gospodarica imanja bila je barunica Klotilda Vranyczany. Spomenuta je obitelj zauzimala značajno mjesto u privrednom, političkom i kulturnom životu Hrvatske u 19. stoljeću.
Posjedovali su imanja oko Karlovca i Severina na Kupi. U Zagrebu su Vranyczany izgradili nekoliko palača, od kojih je najreprezentativnija palača na Zrinjevcu (danas Moderna galerija), koju je izgradio Ljudevit Vranyczany-Dobrinović.
Potkraj 19. stoljeća kupuju i neke od najljepših zagorskih dvoraca poput dvorca Sv. Križ Začretje.
Posljednja gospodarica dvorca Laduč Klotilda grofica Buratti, rođena Vranyczany-Dobrinović, ostala je vrlo mlada bez majke, a otac barun Ambroz Vranyczany –Dobrinović navodno ju je udao za plemića talijanskih korijena kako bi ojačao svoju plemićku titulu.
Umrla je u 75. godini od upale pluća, a pokopana je u obiteljskoj arkadi na zagrebačkom Mirogoju. Kako nije imala svoje potomke imetak je ostavila Zagrebu, gdje je najviše boravila, i građanima. Tako je Dverce, impresivnu palaču na Katarinskom trgu sa svim skupocjenim inventarom oporučno ostavila gradu Zagrebu.
Pozamašnu količinu novca donirala je siromašnima dok je dio imetka ostavila Dragutinu pl. Gvozdanoviću, odvjetniku i mladom upravitelju njezinog imanja što je rezultiralo raznim glasinama o njihovom odnosu.
