in

Potraga za usnulim čuvarima: što treba sačuvati kako bi pročelja starog Zagreba mogla biti obnovljena?

Piše: Boris Dundović, mag. ing. arch. / Institut za povijest umjetnosti

Protekloga vikenda, Portal Blaga & misterije prenio je video snimku koja pokazuje kako su dekorativni elementi povijesnoga pročelja stambene zgrade u Đorđićevoj ulici u Zagrebu istovareni zajedno s drugom građevinskom šutom na gradskom odlagalištu otpada.

Jednom kad je članak pročitan i podijeljen nekoliko stotina puta, počela su se postavljati pitanja, i počeli su stizati odgovori koju slažu mozaik događaja. Jedan od odgovora jest i članak koji je na mrežnim stranicama Instituta za povijest umjetnosti objavio Boris Dundović.

Radi se o elementima koji su otpali uslijed potresa ili naknadno skinuti jer su predstavljali opasnost za prolaznike. Takva je slika krhotinâ donjogradskih ambijenata, odbačena na smetlištu, očekivano polučila veliku emocionalnu reakciju i brigu za elemente arhitektonskoga naslijeđa najvećeg građevnog fonda Donjega grada – stambene arhitekture. U međuvremenu, dekorativni elementi s odlagališta su probrani i odloženi na sigurno, no ostaje pitanje: na koji način ih očuvati i vratiti? Ili, još bitnije, što je uopće potrebno sačuvati od izvornih fragmenata za proces budućega povrata pročelja u izvorno stanje?

Dekorativni elementi pročelja jak su ambijentalni čimbenik gradskih ulica, duboko ukorijenjen u kulturno pamćenje stanovnika i identitet grada, stoga ih je potrebno u što većoj mjeri obnoviti.

Uslijed potresa, zajedno sa zgradama koje rese, posebno su nastradala pročelja nastala u 19. i početkom 20. stoljeća. Ipak, bitno je znati da na pročeljima toga perioda postoje četiri glavne vrste ornamenata, od kojih se svaka razlikuje izvedbom i ugradnjom, pa tako zahtijeva i drugačiji pristup u obnovi i zaštiti: 1. modelirani elementi, 2. vučene profilacije, 3. arhitektonske skulpture i reljefi, te 4. metalni elementi. U nastavku je svaka od tih vrsta objašnjena, te popraćena ilustracijama.

1. Modelirani elementi

Modelirani su elementi pročelja svi oni koji se umjetnički oblikuju u radionici; zatim se od modela izrađuje kalup, da bi se naposljetku izradili odljevi koji se ugrađuju na pročelje.

Moramo znati kako modelirani elementi ne predstavljaju djela likovne, već primarno obrtne umjetnosti, pa je tako ovdje ključan njihov oblik, veličina, a potom podatak o vrsti materijala iz kojega je izveden (katkad i točna receptura štukaturne smjese). Ukoliko postoji element iz kojega je moguće izraditi i samo jedan cjeloviti kalup, element je spašen. Na pročeljima jedne zgrade, često se više puta ponavlja isti modelirani element, ali nama je potreban samo jedan cjeloviti kako bismo napravili kalup i potom izraditi odljeve u potrebnom broju za ugradbu na pročelje.

Elementi koji su nestabilni, potresom oštećene ili vlastite konstrukcije ili pričvršćenja na konstrukciju pročelja, ne vraćaju se na pročelje kao takvi, već se pri obnovi izrađuje novi odljev, koji se potom ugrađuje na mjesto starog. To je standardni postupak. Ukoliko je sâmo oblikovanje elementa oštećeno ili uništeno, te ga je potrebno rekonstruirati iz fragmenata (a ne postoji cjeloviti primjerak na drugom dijelu pročelja), restaurator postojeće krhotine ili veće dijelove ugrađuje u svoj model i, kad se postigne njegova oblikovna cjelovitost, po tome se modelu izrađuje kalup za odljeve.

Projektna dokumentacija za modelirani element pri obnovi pročelja Etnografskoga muzeja u Zagrebu (HRZ, 2016.–2019.), projektanti: Blanda Matica i Boris Dundović, 2016.
Modelirani element glavnoga pročelja stambene zgrade u ulici Kuniščak u Zagrebu, ugrađeni odljev prije završne obrade (foto: Boris Dundović, 2020.)

Vučene su profilacije sve one koje se pomoću šablone izvlače na samom pročelju. Za ovu je vrstu dekorativnog elementa potrebno sačuvati najčešće samo podatak o obliku i dimenzijama profilacije, kakvom se žbukom i u kojoj debljini od nosive konstrukcije pročelja izvlači. Šablona se izrađuje u mjerilu 1:1, te ugrađuje na privremenu vodilicu. Pomicanjem po vodilici, šablona žbuku oblikuje u profil.

Vučenim su profilacijama obično izvedeni razni okviri prozora i vrata, međukatni i krovni vijenci, prozorske klupčice, te rubovi bilo koje druge arhitektonske raščlambe pročelja. Često položaj opeke pročelja prati oblik profilacije kako nanos žbuke ne bi bio veći od 2,5–4 cm. Ukoliko je on veći, obično se ugrađuju dodatni čvrsti elementi usidreni u konstrukciju pročelja, a koji onda ravnomjernije preuzimaju i prenose opterećenje žbukanoga sloja.

Vučene su profilacije jedini dekorativni element koji je u svom izvedbenom obliku prikazan u samom arhitektonskom projektu. Ipak, valja imati na umu kako je u mnogim slučajevima on mijenjan u posljednji tren na gradilištu prilikom same izgradnje, pa je i prilikom obnove profil mnogo sigurnije preuzeti (arhitektonski snimiti) s izvedenoga stanja.

Projektna dokumentacija za vučene profilacije pri obnovi pročelja Etnografskoga muzeja u Zagrebu (HRZ, 2016.–2019.), projektanti: Blanda Matica i Boris Dundović, 2016.
Izrađena šablona i proces izvlačenja profilacije (foto: Danijel Edel, 2018.)

3. Arhitektonske skulpture i reljefi

Arhitektonske skulpture i reljefi pročelja posebno su važan dekorativni i kompozicijski element koji je potrebno očuvati u svom izvorniku. Za razliku od modeliranih elemenata, to uistinu jesu jedinstvena djela likovne umjetnosti, stoga je njihova izvorna materija bitna i potrebno ju je očuvati. Takvi se elementi prilikom obnove pročelja ili izmještaju u restauratorsku radionicu pa po završetku postupka ponovno ugrađuju, a nerijetko se restauriraju i na licu mjesta.

To su vrijedna umjetnička ostvarenja izrađena od čvršćeg materijala (često kamena ili metala), te ih nije moguće izvesti pomoću kalupa kao modelirane elemente, već isključivo kiparskim postupkom. Svaki pojedini primjerak ovakvog elementa pročelja potrebno je sačuvati!

Ukoliko su arhitektonska skulptura ili reljef pročelja oštećeni u tolikoj mjeri da ih uobičajenim restauratorskim metodama nije moguće vratiti u konstruktivno stabilnu kompoziciju, iznimno se izrađuje faksimil. To je u istom materijalu izrađena precizna i točna kopija prvotnoga djela, koja se potom ugrađuje na povijesno pročelje. Kako je arhitektonska skulptura ili reljef često djelo velike umjetničke vrijednosti, ukoliko se izrađuje i prilikom obnove ugrađuje faksimil, posebnu je pažnju potrebno posvetiti pitanju pohrane i prezentacije izvornika.

Četiri arhitektonske skulpture na trgovačko-stambenoj zgradi Rado (foto: Boris Dundović, 2020.) i izvorni arhitektonski projekt Vjekoslava Bastla (Hönigsberg i Deutsch, 1904.–1905.) – primjetna je razlika između projekta i umjetnički izvedenih skulptura

4. Metalni dekorativni elementi

Postoje dva glavna tipa metalnih dekorativnih elemenata: kovani i limeni.

Za kovane dekorativne elemente, iako su djela obrtne umjetnosti, potrebno je očuvati što više izvornih dijelova. Razlog tomu je što se obrtna djelatnost oblikovanja metalnih dijelova kovanjem u proteklim desetljećima kod nas drastično napušta, te je danas vrlo teško pronaći majstore starih obrta kao što je, primjerice, restaurator kovinopojasar za arhitektonske dekorativne elemente.

Nešto lakše je, no i dalje teško, za takve poslove obnove pronaći dobroga restauratora bravara.

Za limene elemente (najčešće bakrene), s druge strane, ključan je detaljan podatak o obliku, konstrukciji i dimenziji. Njih je lakše reproducirati u današnjim prilikama. No, ipak, i ove je metalne dekorativne elemente potrebno očuvati u što većem broju. Problem se zna javiti kod različitih stupnjeva patine novih i starih limenih elemenata: radije nego da se novi patiniraju, vizualno-estetski je bolje u tom slučaju starije elemente očistiti od patine, a da onda s protokom vremena patiniraju jednakim intenzitetom.

Metalni i stakleni dekorativni elementi uz kupolu Umjetničkog paviljona u Zagrebu nakon obnove 2010. godine: žare, urne, modiljoni, maskeroni, lanterna i drugi elementi (foto: Boris Dundović, 2018.)

U ovom kratkom tekstu pažnja je usmjerena na četiri najčešće vrste dekorativnih elemenata povijesnih pročelja historicizma i secesije. Naravno, često se na pročeljima nađu i ornamenti izrađeni iz drugih materijala – poput drva, stakla ili keramike – te im je uglavnom potrebno pristupiti kao modeliranim elementima, osim u slučaju kada su oni unikatna djela umjetničkog dosega, pa se stoga radi o arhitektonskim skulpturama ili reljefima koje je potrebno očuvati i restaurirati u izvorniku.

Stilske odlike historicizma i secesije prepoznatljive su značajke najslikovitijih pročelja zagrebačkoga Donjega grada. Valja imati na umu da obnova tih pročelja nije tek kozmetički postupak, kako smo često znali čuti ovih dana u medijima. U 19. i početkom 20. stoljeća, ovojnica zgrade sudjeluje u ukupnoj nosivoj konstrukciji same građevine. Tako obnova pročelja zgrade iz toga razdoblja mora uključivati i osnovnu konstruktivnu sanaciju svoga nosivoga dijela, na koji se onda ankerima sidre modelirani elementi ili nanosi žbuka.

Vrijedi zapamtiti kako je svako arhitektonsko ostvarenje drugačije, pa tako mnoga pročelja imaju i druge osobitosti, te svaki pojedinačni objekt moramo zasebno vrednovati i analizirati. No ono što je uvijek isto jest da treba inzistirati da proces vrednovanja i obnove uvijek vode stručnjaci za obnovu graditeljskoga naslijeđa.

Članak je uz odobrenje autora prenesen s mrežnih stranica Instituta za povijest umjetnosti

Dograđivan, rušen u potresu i obnavljan, dvorac Jakovlje danas je oaza slikara i kipara čija djela postoje u okolnom parku skulptura

O nastanku dvorca Laduč, okruženog perivojem i naslonjenog na prigorske brege malo je poznato, a njegova posljednja vlasnica bila je dobra barunica