Daleko od pogleda, na stranputici puteva, jedan od najljepših, opjevani dvorac Bosiljevo upravo proživljava sam kraj drame svog postojanja. Potiho, onako kako umiru dvorci.
Prošla je tegobna zima koja je navlažila i tako dotrajale konstrukcije. Toplo vrijeme suši i proširuje pukotine. Krovište je u neposrednoj opasnosti od urušavanja koje će značiti definitivan kraj i zadnjem tračku nade u obnovu tog skrivenog bisera ovih prostora.
U ovom trenutku, bez hitne i odlučne akcije koja mora biti provedena bez odlaganja, katastrofa koja prijeti jednom od najljepših i najvrjednijih dvoraca Hrvatske neće se moći izbjeći.
Rezultati su ovo istraživanja, misije utvrđivanja činjenica provedene s ciljem pružanja odgovora koji su do ovog trenutka bili fragmentirani na više razina tijela javne vlasti. Kako je utvrđeno, odgovorni se nalaze u međusobnom pasivnom sukobu što je i izvor i posljedica problema.
Pitanje je naizgled jednostavno,što se stvarno događa s dvorcem Bosiljevo? Zašto o obnovi i potencijalima pričaju svi, a dvorac zaključan propada?
Kad se to pitanje postavi bez senzacionalizma, naklapanja o turističkim potencijalima i sličnim klišejima koji prate obrađivanje tema zapuštenih dvoraca Hrvatske, nekoliko mjeseci kasnije stižemo do odgovora.
O njima javnost izvještavamo u nastavku ovog članka. Oni pružaju jedinstvenu cjelovitu sliku stanja i pozadine koja je dovela do trenutne situacije.
Kut istraživanja
Istraživanje se temeljilo na četiri glavna aspekta. Posjeti lokaciji dvorca, prikupljanju odgovora na pitanja postavljenih temeljem zakona o pravu na pristup informacijama, formalnih i neformalnih razgovora s dionicima, te analitičkim pregledom.
Opće prihvaćen stav javnosti govori kako je dvorac Bosiljevo jedan od najljepših dvoraca Hrvatske. Nalazi se u općini Bosiljevo, svega nekoliko minuta od čvora Bosiljevo i vidljiv je s autoceste.
Prazan je i napušten, zadnjih puta u stvarnoj upotrebi 1980. godine. Služio je kao vojarna i ugostiteljski objekt. Ranije je najpoznatiji kao mjesto gdje su se kroz povijest čuvale brojne neprocjenjive umjetnine, antikviteti i arhive.
O njemu, svaki na svoj način, danas skrbe četiri tijela javne vlasti te jedna agencija.
U prvom redu tu je općina Bosiljevo na čijem se prostoru dvorac nalazi i koja se trudi spriječiti urušavanje.
Uloga institucija
Ministarstvo kulture brine o njegovoj zaštiti budući da je dvorac Bosiljevo zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara RH – Listu zaštićenih kulturnih dobara, pod brojem Klasa:UP-I-612-08/02-01/608, Ur.broj:532-10-1/8(JB)-02-2, (Z-296).
Stvarni vlasnik dvorca 1/1 je Ministarstvo državne imovine bez čijeg se odobrenja ne smije ništa poduzimati.
Karlovačka županija rješenje problema Bosiljeva dala je u zadatak svojoj razvojnoj agenciji pod nazivom KARLA.
Sve to, dobro izgleda na papiru. U praksi, već godinama se ne događa ništa pa smo vođeni interesom javnosti odučili istražiti prirodu pat pozicije u čijem se centru nalazi dvorac Bosiljevo.
No, krenimo redom. Od činjenica koje je relativno lako ustanoviti jer se jedino oko njih svi slažu.
Početak devastacije
Graditelji Bosiljeva bili su knezovi Frankopani. Prvi se put spominje 1461. godine. U to vrijeme, to je područje u stalnoj opasnosti od Turskih napada i pljačke. Turci ga neuspješno napadaju u više navrata i Frankopani mu ostaju gospodarima sve do poznate urote 1671. godine, kada je konfisciran i opljačkan. Od tada mijenja brojne vlasnike, uključujući i posljednjeg, Sinišu Križanca koji ga je imao u koncesiji na 99 godina no izgubio jer nije napravio ništa pa ga je općina tužila i dobila spor.
Navedene činjenice o sporu Siniše Križanca i općine Bosiljevo stanu u svega jednu rečenicu, no u praksi je sudovanje trajao godinama.
U međuvremenu dvorac je postao svojevrstan rudnik kamena za sve one koji su željeli okućnice ukrasiti kamenim zabatima, kipovima i ostalim neprocjenjivim dijelovima dvorca Bosiljevo.
Konačno, dvorac Bosiljevo je od ožujka 2008. g. ponovno u vlasništvu Općine. Kako će nastavak članka otkriti, upravo je problem vlasništva u epicentru problema od kojeg svi peru ruke pod egidom “napravljeno je sve u našoj moći”.
Pranje ruku
U slučaju dvorca Bosiljevo, to nije dovoljno, pogotovo u situaciji kada čelnici lokalne vlasti hodočaste u Zagreb upozoravajući na stanje, i nailaze na zatvorena vrata vrhuške koja problem spušta na razinu državnih tajnika koji o problemu nit znaju dovoljno, niti su o stvarnom stanju dovoljno informirani. Ni da hoće, problem ne bi mogli riješiti.
Općina danas na upit o dvorcu Bosiljevo daje šture pisane odgovore. “Dvorac Bosiljevo je u vlasništvu Republike Hrvatske 1/1. Razvojna agencija Karlovačke županije pripremila je projekt svih dvoraca i utvrda na području Karlovačke županije za apliciranje na određena EU sredstva. Nema strateškog plana za konačnu namjenu. “
Kako od općine ne možemo dobiti ništa konkretno, za odgovorima tragamo u javno dostupnim izvorima. Uvidom u urbanistički plan općine Bosiljevo, otkrivamo kako se stari grad Bosiljevo nalazi unutar turističke zone koja obuhvaća centar današnjeg naselja Bosiljevo.
Uloga institucija
U potrazi, obraćamo se sljedećoj instituciji, Ministarstvu kulture. Ono potvrđuje da se općina Bosiljevo godinama prijavljuje na godišnje natječaje Ministarstva kulture i Karlovačke županije za osiguranje financijskih sredstava za radove na starom gradu.
Iznose koje općina dobiva variraju između 100 do 300 tisuća kuna. To je, neformalno saznajemo, jedva dovoljno da pokrpavanje rupa, o bilo kakvim konkretnim zahvatima ne može se ni govoriti, a kamoli ih provesti budući da samo izrada dokumentacije za zahvat zna koštati i po nekoliko desetaka tisuća kuna.
K tome, za sva ulaganja općina prethodno zatraži pisanu suglasnost vlasnika kulturnog dobra, Ministarstva za upravljanje državnom imovinom koje daje pisano odobrenje.
Ministarstvo kulture o dvorcu skrbi preko nadležnog Konzervatorskog odjela u Karlovcu koje, kako stoji u odgovoru “provodi zakonom propisanu proceduru u postupcima praćenja stanja na kulturnom dobru, utvrđivanju posebnih uvjeta za zahvate na kulturnom dobru, izdavanju prethodnih odobrenja na izrađenu projektnu dokumentaciju, konzervatorski nadzor pri izvođenju radova.”
Načini provođenja zaštite
Taj konzervatorski odjel dao je smjernice o zaštiti dvorca Bosiljevo, i suglasnost na izrađeni plan po kojem općina Bosiljevo traži spomenuta sredstva.
U nastavku odgovora Ministarstvo kulture navodi kako je “u dogovoru Općine Bosiljevo i Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Karlovcu definiran plan ulaganja u stari grad, tako da se zbog izrazito lošeg stanja krovnih konstrukcija, procurivanja i indirektnog oštećivanja unutarnjih dijelova konstrukcije, prioritetno izvode radovi hitnih intervencija i obnove krovišta u postojećem stanju. Paralelno se prišlo izradi arhitektonskog snimanja postojećeg stanja grada, kao podloge za izradu projekata sanacije i konačno izradu konzervatorske studije. U tijeku radova provedena su manja konzervatorsko restauratorska sondažna istraživanja okrugle kule i kapelice sv. Ane s izradom elaborata.”
Sve u svemu, Ministarstvo kulture “drži kako se u okviru postojećih uvjeta i raspoloživih sredstava do sada maksimalno izvršila zaštita grada od drastičnog propadanja kojem je grad bio izložen.”
Rub katastrofe
S jedne strane, ta institucija priznaje stanje u kojem je dvorac Bosiljevo na rubu rušenja, no s druge, drži kako je napravljeno sve što je bilo moguće “u okviru postojećih mogućnosti”.
S razlogom, postoji izreka kako je “operacija uspjela, no pacijent je nažalost umro” koja je i više nego primjenjiva za problem Bosiljeva.
Slično otkriva i gorčina kojom odiše najkonkretniji odgovor o problemu dvorca Bosiljevo koji smo primili, onaj od razvojne agencije karlovačke županije.
Potpisuje ga Dr.sc. Viktor Šegrt i u njemu stoji kako je “Dvorac Bosiljevo jedan od brojnih kulturnih dobara u Karlovačkoj županiji koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, što onemogućava da općina upravlja s lokacijom i da se može samostalno prijaviti za dobivanje nacionalnih/europskih sredstava za njegovu obnovu i stavljanje u funkciju. Spora Administracija (godišnja dodjela manjih sredstava za svaku lokaciju od ministarstva Kulture koja trebaju dobiti i dodatno odobrenje drugog Ministarstva) onemogućava pravi plan upravljanja i razvoja lokacije.”
(Ne)mogućnosti
U nastavku odgovora, saznajemo i kako je Karlovačka Županija kroz razvojnu agenciju u jesen 2017. godine pokrenula inicijativu pripreme zajedničkog razvojnog projekta pod radnim nazivom „Susret civilizacija – utvrde i dvorci Karlovačke županije koja uključuje 10 lokacija.
Na popisu se nalazi i stari grad Bosiljevo i prema pismenom odgovoru, “Planirana ukupna indikativna vrijednost obnove iznosi: 63.000.000,00 eura – 7,8 mil. eura/dvorcu – 59.000.000,00 kn po dvorcu/utvrdi u slučaju potpune obnove svih lokacija.”
Prema procjenama, za obnovu dvorca Bosiljevo treba oko 15 milijuna eura, pa čak i u situaciji da se ovaj projekt ostvari, od potpune obnove neće biti ništa bez dodatnog ulaganja.
No, od obnove trenutno ne može biti ništa zato što prema projektu, njegov nositelj ujedno mora biti i vlasnik, u ovom slučaju Republika Hrvatska koja po tom pitanju na državnoj razini, kako u odgovoru navodi Ministarstvo državne imovine “surađuje s tijelima vlasti na lokalnoj razini u pogledu revitalizacije spomenutoga dvorca.” Kako surađuje, u odgovoru nije navedeno.
Vlasnik mora biti nositelj
Inače, zbog problema u kojem nositelj projekta mora biti i vlasnik, propala je prijava Bosiljeva na projekt obnove prijavljen u sklopu međunarodnog projekta revitalizacije četiri dvorca u Sloveniji, i četiri u Hrvatskoj. Glavni razlog odbacivanja bio je: imovinsko – pravni odnosi
Glavna stvarna prepreka za obnovu i revalorizaciju dvorca Bosiljevo je rješavanje pitanja vlasništva.
U međuvremenu, Karlovačka županija u suradnji s Razvojnom Agencijom KARLA, planira osnivanje Javne Ustanove trenutnog radnog naziva„Utvrde i dvorci Karlovačke županije”.
Stiže pojašnjenje
U pojašnjenju koje smo primili iz razvojne agencije KARLA stoji kako bi ta javna ustanova “trebala efikasnije i lakše brinuti o dvorcima i utvrdama, zajednički bi mogla ih plasirati kao turistički proizvod, isto tako bi se omogućilo lakše apliciranje na nacionalna i europska sredstva.
Glavni cilj je da vlasništvo bude lokalno (JLS) ili regionalno (JLRS), što će omogućavati lakše i brže upravljanje s njima ali i prijaviti za sredstava dostupna na nacionalnoj i europskoj razini. Projekt je u „soft verziji“ (bez građevinskih radova) prijavljen na – Central Europe Program (Program središnje Europe)- transnacionalna suradnja no planiraju se prijave na druge programe (Interreg) gdje možemo planirati soft aktivnosti (umrežavanje, pripreme strategije upravljanja, dobrih primjera…) koji će dodatno opravdati potrebu za uređivanjem lokacija starih gradova i dati na važnosti ovom pravom razvojnom projektu a ujedno osigurati njegovu održivost.
Predviđeno je da se za navedene stare gradove napravi plan upravljanja te se stave na turističko tržište, da se potiče kreiranje i stavljanje na tržište izvornih i autentičnih proizvoda, zapošljavanje radne snage i aktiviranje lokalnog stanovništvo (identifikacija s lokacijom)”
Bilo kako bilo, glavno je pitanje, hoće li se napokon održati nekakav okrugli stol koji će polučiti barem neke konkretne rezultate, hoće li prije toga zaljubljenici u stare gradove krenuti u marš na Bosiljevo, ili će se stari grad, jednom zauvijek, srušiti i tako svima skinuti problem koji je on očigledno svima postao.
