Kada je Joža Putnik, pravim imenom Josip Franjo Mikulec iz Krušljeva sela kod Stubičkih Toplica otišao u Ameriku imao je 27 godina i misiju. Pješice će proputovati svijetom i napisati putopis koji će izdati “Matica Hrvatska”. Spletom okolnosti, njegov putopis nikada nije izdan, ali je stvorena velika knjiga od preko 2.500 stranica mase oko 26 kilograma koju je, zbog povijesne važnosti, krajem 2023. godine otkupio Hrvatski povijesni muzej.
Priča o Josipu i njegovim svjetskim avanturama počinje 1905. godine. Tada započinje svoje novo životno poglavlje u kojemu je, najčešće pješke, u 28 godina u čak dva navrata obišao zemlju. Susretao se s brojnim uglednicima i poznatim osobama koje je tražio autograme i posvete. Budući da se njegov putopis izrodio u romantični roman, Matica hrvatska odbila mu je rukopis. Međutim, Josip nije odustao i nastavio je pješačiti.
Josip Mikulec- svjetski kuriozitet
Poznavatelji njegova djelovanja, poput redovnog profesora matematike na zagrebačkom FER-u Darka Žubrinića, godinama skreću pažnju na svjetski kuriozitet koji je Josip Franjo Mikulec svojevremeno predstavljao. Naime, svijetom je putovao bez ikakvih materijalnih sredstava, a financirao se prodajom razglednica sa svojim likom promovirajući svoju pustolovinu kao “Croatian Globe Trotter” te “Champion Walker of Croatia”. O njemu je 1922. godine u SAD-u snimljen i nijemi film. Mikulec je ubrzo postao jedan od najpoznatijih svjetskih putnika.
Svoje je zgode i nezgode bilježio u kožom uvezenu knjigu u kojoj je sakupljao autograme i posvete. Kako je putovao, ona je rasla i rasla. Sa svakim novim posjetom nekom gradu ili općini, Josip Mikulec bi dodao po nekoliko stranica.
Knjiga teška 26 kilograma
U knjizi se danas tako mogu naći brojna svjedočanstva državnika, predsjednika, gradonačelnika, poslovnih ljudi, generala, glumaca, umjetnika, sportaša, pisaca, znanstvenika, političkih i vjerskih uglednika i drugih. Ujedno se u njoj nalaze zaljepljene raritetne i izuzetno vrijedne poštanske marke te pečati gradova, općina i država kroz koje je prolazio. Knjigu je na svojim putovanjima isprva nosio na rukama i ramenu. Kasnije ju je, zbog velike mase, vozio u posebno napravljenim drvenim kolicima. Knjiga je s vremenom narasla do 26 kilograma koje je Josip, podsjetimo, nosio i vukao po svijetu pješice.
Svjetski mediji redovito su izvještavali o njegovim zgodama, preko kojih je povjesničar Ante Čuvalo, proučavajući mikrofilmove, uspio prikupiti neke rane epizode njegova putovanja. Čuvalo tako bilježi kako je “Put iz Hrvatske našeg Jožu vodio preko Italije, Francuske i Španjolske do Portugala. Otud je brodom otplovio u Cape Town, a odatle je otputovao u Argentinu. Htio je prijeći iz Mendoze u Čile, ali zbog hladnoće i snijega u Andama, pošao je prema Buenos Airesu. Posebice je imao problema preko provincije Pampa; osim neprikladna terena za hodanje, trpio je nestašicu hrane i vode, a usput su ga orobili i razbojnici. Bilo je to 1907. godine.
U Buenos Airesu Mikulec se susreo s najbogatijim Hrvatom u Argentini, brodovlasnikom Nikolom Mihanovićem, koji ga je vrlo gostoljubivo primio. Iz Buenos Airesa je otišao u Montevideo, zatim prema sjeveru kroz Brazil (Santos, Rio de Janeiro, Vitoria, Bahia). I u Brazilu je bio orobljen, ali su mu tamo najviše jada zadavali komarci. U Brazilu se, kao radnik, ukrcao na parobrod i stigao u Philadelphiju, a odatle je pošao u Baltimore i Washington – kroz Virginiju, Zapadnu Virginiju, Kentucky i Ohio, Indianu, Illinois, Missouri, Kansas do Colorada.”
O Joži Putniku pisao i New York Times
Tako ugledni New York Times od 2. rujna 1923. donosi članak o Josephu Mikulcu, “sakupljaču autograma”. Članak ističe da je Mikulec dva puta obišao svijet pješice, sakupljajući autograme uglednih osoba. Tih dana je bio u New Yorku i njegovu ogromnu, kožom uvezanu, knjigu s autogramima potpisao je gradonačelnik John F. Hylan i druge poznate osobe. U knjizi su bili potpisi američkih predsjednika T. Roosevelta, W. H. Tafta, W. Wilsona, W. G. Hardya i C. Coolidgea, a potpisali su je i mnogi drugi uglednici: Lloyd George, Lord Curzona, Princ od Walesa, predsjednik Kine, admiral Togoa, J. Pierpont Morgan, senatori, guverneri, ambasadori i mnogi drugi. Sve skupa skupio je preko 30.000 autograma.
Druge bilješke otkrivaju kako se Josip stigao i dva puta oženiti, ali i njegove pokušaje prodaje knjige autograma “od čijeg se nošenja po svijetu umorio”. Ante Čuvalo tako bilježi kako “Jožu Mikulca ponovo susrećemo u New York Timesu 30. listopada 1927., ali ovaj put novina donosi samo njegovu fotografiju na kojoj znatiželjnim prolaznicima na ulicama Berlina pokazuje svoju ogromnu knjigu autograma. To znači da Joža nije prodao knjigu i da se nije smirio, kako je priželjkivao dok je bio u New Yorku četiri godine ranije, nego je nastavio putovati svijetom.”
Knjiga nadživjela Josipa
Nastavio je tako Josip Mikulec putovati sve do 1933. godine kada je umro od tuberkuloze u Genovi što otkrivaju neke od posljednjih bilješki u knjizi. Njegova je obitelj nekako doznala za njegovu smrt i odlučili su otkupiti knjigu.
Godinama kasnije to vrijedno i neprocjenjivo svjedočanstvo svjetske i hrvatske kulturne baštine konačno je otkupio Hrvatski povijesni muzej. “Kao i prvoga dana, kada nam je ponuđena, držimo da je izuzetno važno da jedna od hrvatskih institucija otkupi knjigu od nasljednika kako bi bila dostupna hrvatskoj javnosti. Budućom znanstvenom obradom knjige i životnog puta njenog autora Josipa Mikuleca vrijedan dio svjetske i hrvatske kulturne i povijesne baštine sačuvat će se od zaborava i dobiti važno mjesto u stalnom postavu Hrvatskog povijesnog muzeja.”
