fbpx
Kad voda mirnog jezera iznenada proključa i miris sumpora obavije kraj, to je kažu, izdah drevne zvijeri koja na dnu Zmajskog oka nemirno spava
Mitovi i legende

Kad voda mirnog jezera iznenada proključa i miris sumpora obavije kraj, to je kažu, izdah drevne zvijeri koja na dnu Zmajskog oka nemirno spava

09.04.2019. Ured za blaga i misterije

Rogozničko jezero, u narodu poznato kao Zmajevo oko, je  maleno, krško i prirodno morsko  jezero smješteno na poluotoku Gradina između uvala Soline i Koprišće u blizini mjesta Rogoznica, četrdesetak kilometara južno od Šibenika.

Jezero je eliptično i zbog takvog je oblika dobilo ime Zmajevo oko. Ispunjeno je slanom vodom i duboko usječeno u stijene obrasle makijom i nižim raslinjem. S morem je povezano špiljom čiji se otvor može vidjeti na površini vode. Špilja se naziva Zmajevo uho te je veća i dublja od samog jezera.

Foto: Rogozničko jezero širine približno 80 m, a dužine oko 140 m. Najveća dubina jezera iznosi 15m, a površina je 10000 m2/Institut Ruđer Bošković

Pretpostavlja se kako je jezero nastalo urušavanjem krova podzemne špilje erozivnim djelovanjem vode na vapnenačke stijene. Podizanjem razine mora nakon posljednjeg ledenog doba špilja se ispunila morem.

Brojne priče i legende

Uz jezero koje je postalo simbol vječne i istinske ljubavi vežu se brojne priče i legende. Jedna od njih kaže da je jezero nastalo kad je na njegovom današnjem mjestu pao meteorit što se ˝potvrđuje˝ njegovim pravilnim oblikom. Druga od njih je i priča o braći od kojih je jedan bio slijep. Dijeleći nasljedstvo zdravi je brat prevario slijepog, a ovaj ga je prokleo riječima: “ako nisi pravedno podijelio, neka se sve pretvori u jezero“.

Neki tvrde da je na dnu jezera svemirska letjelica. Međutim, u jezeru koje se ponekad pijeni i ključa, živio je i zmaj. Ovaj rogoznički zmaj, kaže lokalna predaja, bio je nemilosrdan – naplaćivao je krvavi danak, svake godine uzimao je naljepšu djevojku i najdeblju ovcu.

Zmajevo oko / TUZ Rogoznica

Postoji i druga predaja. Zmaj Murin, vanbračni sin Here i Posejdona, iz svojih je dvora na otoku Velika Smokvica vladao polisom Herakleja. Štitio je stanovnike od osvajača i pljačkaša, a oni su mu svake godine, na najduži dan, morali dati naljepšu djevojku za ženu. Nijedna nesretnica nije preživjela prvu bračnu noć.

Legenda kaže da se jednog dana, na krilatom konju Pegazu, pojavio heroj Aristoles, praunuk argonauta Jasona. Zaljubio se u djevojku koja je sutradan trebala biti nevjesta strašnome zmaju.

Mladi je junak izazvao Zmaja na dvoboj i kopljem, koji je uz pomoć Hefesta i mjesečeve prašine iskovala moćna božica Atena, smrtno ranio neman. Umirući, Murin je kandžama iskopao vlastite oči. Jedno je oko bacio daleko iza Mljeta, a drugo mu je samo iskliznulo pod noge i istopilo kamen.

U kamenu udubinu slilo se more i nastalo je jezero, znakovita imena Zmajevo oko. Prema toj legendi o zmaju Murinu ako se dvoje zaljubljenih okupa u Zmajevom oku bit će jedno drugom vjerni do kraja života, a njihov će brak biti blagoslovljen vječnom ljubavlju i zdravom djecom.

Zašto jezero ubija?

Sve priče i legende o jezeru vežu se za objašnjenje neobične pojave u jezeru koja se događa svakih nekoliko godina. Površina jezera naglo se ohladi i ta hladna voda postane teška pa potone na dno. Potom se sloj s dna prepun sulfida podigne gore, usput potroši zrak i pomori sve živo u jezeru.

Kada se nakon nekog vremena ponovno pročisti, morske se životinje kroz Zmajevo uho ponovno vraćaju u jezero. Takav opći pomor u posljednih se dvadeset godina dogodio tri puta. 1997. godine kada je otvorena marina Frapa koja se nalazi u neposrednoj blizini te 2011. i 2016. godine. Svaki put, život se u jezero vratio. Zašto do pomora dolazi, objašnjava se klimatskim promjenama zbog kojih otopljeni sumporovodik s dna izbije na površinu.

U znanstvenom smislu Zmajevo oko je svojevrstan hidrološki i geomorfološki fenomen jer se u njemu događaju intenzivni biokemijski procesi, pa ga možemo smatrati prirodnim bioreaktorom s biogeokemijskim procesima čija je ravnoteža i dinamika vrlo osjetljiva na vanjske utjecaje. Specifični ekološki čimbenici pogoduju razvoju endemske vrste kopepodnog račića Acartia italica.

Od 1994. godine do danas sustavno se provode prirodnoznanstvena istraživanja Rogozničkog jezera u suradnji s brojnim svjetskim i domaćim institucijama. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je Rogozničko jezero jedinstveni anoksični okoliš ne samo na obali Jadranskog mora, već i cijelog Mediterana.

Zmajevo oko predstavlja jedinstveni, krški, zatvoreni ekološki sustav s izraženim anoksičnim (bez kisika) karakteristikama poput Crnog mora, Framvaren fjorda u Norveškoj i kraterskog jezera Pavin u Francuskoj.

Izvor: Nikola Malašević, Fitoplankton u ekstremnom okolišu euksiničnog morskog jezera (Rogozničko jezero); Institut Ruđer Bošković, Rogozničko jezero jedinstveni anoksični sustav na Jadranskoj obali; Zvonimir Tanocki, Ivana Crljenko, Jezera Hrvatske