Duboko uronjena u svjetove iz kojih je crpila inspiraciju koja se manifestirala kroz bajke koje zauvijek ostaju u sjećanju, spisateljica Ivana Brlić Mažuranić često nosi naziv hrvatskoga Andersena i hrvatskoga Tolkiena.
Svojim pisanjem priča nadahnula je generacije i generacije čitatelja, a o njezinom životu najbolje govore pisma koje je razmjenjivala s obitelji, prijateljima i suvremenicima poput A.G. Matoša i Josipa Jurja Strossmayera.
Tako u Hrvatskom povijesnom muzeju otkrivamo na prvi pogled teško zamjetan predmet. Nož za papir koji u današnje doba ima veću estetsku a manje uporabnu vrijednost. U vrijeme Ivane Brlić Mažuranić bilo je obratno, pisma su bila način komunikacije, a njih je trebalo nečim otvoriti.
Nožem za papir koji govori o njezinoj privrženosti mjestu Jesenice na desnoj obali rijeke Save i nježnosti koju je gajila prema svom sinu Ivanu.
Ivana Brlić Mažuranić tamo je imala posjed na kojem su dijelom nastajale njezine priče. Nož za papir izradila je od sama 1937. godine kao uspomenu na Jesenice i Prigorje. Kada je odlazio u školu, posvetila ga je i darovala sinu Ivi.
Zbirka bajki „Priče iz davnine“ Ivane Brlić Mažuranić sastoji se od osam priča, a jedna od njih je i „Regoč“. Ova priča o divu iz grada Legena, vili Kosjenki i dva posvađana sela inspirirana je ljepotom prigorskog kraja te strahom od Save (Zlovode) koja mu je svojom hirovitošću često prijetila poplavama.
Smatra se kako je umjetnički vrhunac Ivana Brlić-Mažuranić ostvarila upravo u “Pričama iz davnine”,koje je djeci, a i odraslim čitateljima svih naraštaja nudi vjeru u temeljne ljudske vrijednosti. Pišući priče, napajala se na dvama izvorima: slavenskoj mitologiji i hrvatskim narodnim legendama, pa se tako stilski približila književnom kontekstu svoje epohe u razdoblju Moderne.
Izrazito vizualno doživljavanje, neposredno izražavanje, intimna i izravna iskrenost koja podrazumijeva iskonsku ljudsku naivnost u spoznavanju – temelj su na kojem se stvaralaštvo Ivane Brlić-Mažuranić približilo senzibilitetu čitatelja – djeteta.
Zbirka bajki „Priče iz davnine“ najprije je prevedena na engleski (Croatian Tales of Long Ago, London 1924.), a do danas objavljeni su prijevodi njezinih djela na čak 40 svjetskih jezika. Njena djela su doživjela niz scenskih, radijskih i TV obrada, a njeno ime nosi nagrada koju od 1971. „Školska knjiga“ dodjeljuje za najbolji neobjavljeni tekst namijenjen djeci do 14 godina.
Bila je prva žena koju je 1937. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila u svoje krugove i četiri ju je puta predlagala za Nobelovu nagradu. Također je bila član hrvatskog PEN kluba.
U Slavonskom Brodu, gradu u kojem je provela većinu života, po prvi puta su 1971. organizirane svečanosti „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“, a nakon pauze od 1974. do 1991. Slavonski Brod obnavlja manifestaciju.
Tijekom života patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku. Bilo je to nepunih godinu dana od trena kada je u ruke svoga sina stavila uspomene koje danas ostaju kao ljudska uspomena na ljubav majke i sina.
Nož za papir s posvetom Ivane Brlić Mažuranić sinu Ivi jedan je od 216 predmeta izloženih na izložbi “Nedostupna baština – tajne čuvaonica Hrvatskog povijesnog muzeja” koju je moguće pogledati do 30. rujna u jedinom izložbenom prostoru Hrvatskog povijesnog muzeja. Nalazi se na katu južnog krila barokne palače iz 18. stoljeća na zagrebačkom Gornjem gradu. Svrha je i cilj izložbe jest informirati javnost zašto je bitno preseljenje Hrvatskog povijesnog muzeja i realizacija prvog muzejskog stalnog postava.
Hrvatski povijesni muzej brine o nacionalnoj baštini, muzejska građa sastavnica je nacionalne i opće povijesti. Odgoj i obrazovanje mladih i odraslih odvija se putem izložbi i radionica. Djelovanje muzeja možete pratiti i na Facebooku.
