Među brojnim nadnaravnim bićima koja obitavaju u narodnoj mašti posebno mjesto pripada vilama. Nitko zapravo ne zna koliko su dugo prisutne u brojnim narodnim predajama koje se prenose s koljena no koljeno, no činjenica je kako su prisutne jako dugo. Zasigurno od vremena predaja zabilježenih u drugim mitologijama poput rimske, grčke ili skandinavske.
Povjesničar, književnik i poetičar Ivan Kukuljević-Sakcinski (1816.-1889.) u svom svestranom radu posebno se bavio istraživanjima duhovne kulture hrvatskog naroda. Tako je zabilježio i vile. Putovao je hrvatskim krajevima i dojmove opisao u književnom listu “Danica Ilirska”.
U razdoblju od 1842.-1846. objavio je velik broj članaka, pisama s vrijednim podacima o narodnom životu. Na osnovi istraživanja narodnog vjerovanja i pričanja o vilama od Dalmacije do Hrvatskog zagorja, Kukuljević je razvrstao tradiciju o vilama.
Vrste vila
Podijelio ih je na zračne, zemne i vodene, a njih na dobre i zle na temelju dualističkog shvaćanja u narodu- načela dobra i zla. Ove vile imaju pučka imena: “Vile oblakinje”, “Vile planinkinje” i “Vile vodene”. Vile koje žive u zraku, u oblacima, u pravilu su dobre. “Vile vodene” su zlobne, a “Vile planinkinje” su prevrtljive. Hrvatska etnologija smatra ovaj rad Kukuljevića kao prvu hrvatsku obuhvatnu folklorističku studiju o vilama.
U pravilu, vile su uvijek mlade, krasne žene blijeda lica. Odjevene su u bijelo, zlatne kose do zemlje. Oči im sijevaju kao munje, a glas im je milozvučan. Kažu također da tko jednom vidi vilu, promjeni pojam ljepote i više na ovom svijetu ne pronalazi ništa slično.
Vremenom je priča o vilama bilo sve više. Tako ovog puta donosimo jednu koja se i danas prepričava u samoborskom gorju. Prema predaji, u vrijeme koje nije definirano, jedan lijepi seljanin prolazio je samoborskim gorjem i zastao odmoriti pokraj špilje Plačnik.
Vile u predajama
Odmah su ga uočile vile koje žive u toj špilji uhvatile su ga i odvele u njezinu dubinu. Tamo je mladić vidio svakakvih čuda. Dvorane su bile dobro osvijetljene i ukrašene svakojakim uresima i unutrašnjost kao da nije bila s onog svijeta. Tamo su mu vile rekle: “Hajde, izaberi si jednu da ti bude ljubav!” No, mladić je rekao kako je oženjen. Naposljetku, ipak je morao jednu odabrati i zakleti se kako će ju posjetiti barem jednom svakih osam dana.
Nekoliko dana kasnije, vile su po običaju otišle na obližnje polje plesti žito. To je mladić iskoristio i pobjegao prema samostanu svetog Lenharda. Od toga događaja, uvijek se čuvao i klonio špilje Plačnik iako ga je nešto tamo uvijek mamilo.
Još jedna usmena predaja zabilježena na istom području govori o čovjeku koji je, tražeći vodu, susreo zračnu vilu. Ona ga je upozorila da, koliko god žedan bio, ne prilazi zelenom jezeru jer u njemu živi opasna vila podvotkinja. “Ako ju probudiš i zamutiš joj jezero, kazna će biti velika i vila će ti uzeti oba oka, a tvom konju sve četiri noge.” Žedan, čovjek je ipak odlučio riskirati. Došao je do zelenog jezera i nehotice probudio zlu vilu.
Kad je primijetio što je napravio dao se u bijeg, no vila ga je počela progoniti. Kad ga je napokon dostigla, počeo je boj čovjeka i vile. Trajalo je to cijeli dan. Kad je čovjek počeo klecati pred vilom, u pomoć mu je stigla zračna vila koja ga je prvotno upozorila da ne prilazi začaranom jezeru. Uz vilinsku pomoć, uspio je tako čovjek ubiti vilu iz jezera i tako se spasiti od strašne kazne.
