Na hrvatskim brodovima na kojima su plovili hrvatski pomorci dosad je u svim godinama zabilježena samo jedna jedina prava pobuna. Ne djelomični, kratki neposluh, već prava pobuna mornara poput one najpoznatije, pobune na brodu Bounty.
Zapisi koje pronalazimo u knjizi Gradimira Radivojevića “Nezaboravni brodolomi” govore kako se pobuna dogodila 1859. godine na bakarskom briku “Ivić” i to na drugoj strani svijeta, u vodama Meksika.
Jedrenjakom teškim 269 brt “Ivić” s devet članova posade zapovijedao je kapetan Nikola Aniceta Pilepić. Plovili su iz Rio de Janeira za San Francisco i prošli pravi pakao kod zloglasnog rta Horn koji je u ono vrijeme zbog velikih oluja slovio i kao groblje brodova. Kako se Pilepić nije mogao probiti kroz oluju koja je bješnjela u blizini rta, odlučio je brod povesti južnije, u područje leda.
Strategije prolaska
U to vrijeme, to je bila jedna od strategija prolaska rta, pogotovo za manje brodove. Kada su kapetani vidjeli da kroz oluje nije moguće proći, namjerno bi odveli brod u područje leda te dopustili da led okuje brod.
Trik je bio u tome što je led zbog morske struje plutao prema Tihom oceanu. Jednom kad bi stigli do Tihog oceana, oslobodili bi brod i zajedrili prema sjeveru.
Čak u to vrijeme, među pomorcima ja vladala rasprava jeli pri ovom manevru bila riječ o vještini ili čistom hazarderstvu budući da nije bilo sigurno da će brod moći biti oslobođen od okova leda.
Sudbonosna južna ruta
Kapetan Nikola Pilepić izabrao je upravo južnu rutu i brodom koji je pripuštao vodu počeo se probijati između ledenih santi. Posada je bila premorena i dobar dio njih bio je bolestan.
Većinu vremena, bili su konopima vezani na brod da ih vjetar i olujno more ne bi odnijeli. “Ivić” je bio relativno malen brod i što se sve događalo tijekom pokušaja prolaska nije do kraja poznato.
“Ivić” je na koncu opažen kod meksičke luke Mazatlan. Plovio je spuštenih jedara što je patrolom brodu koji ga je uočio bio jasan znak da nešto nije u redu. Jednom kada je patrolni brod stao uz bok “Ivića”, na njega je poslan odred koji se popeo na palubu i pronašao brod duhova.
Brod duhova
Na palubi nije bilo nikog, nije bilo vidljivih tragova života. Prvo je pronađen leš kapetana Nikole Pilepića. Do njega je ležalo i beživotno tijelo malog od prove. U jedrenjaku su potom otkrili dvojicu živih mornara, bili su teško bolesni od skorbuta i jedini svjedoci onog što se na brodu događalo.
Odmah su prebačeni na patrolnici brod kako bi što prije stigli do luke no na putu, jedan od nesretnih mornara je umro. Drugi je mjesecima kasnije, po oporavku ispričao što se na “Iviću” događalo i upravo je njegovo svjedočanstvo izvor ove priče.
Ivan Aivazovsky
Prema svjedočanstvu mornara, nakon što je kapetan naredio put na jug, ubrzo su ostali bez hrane i vode i počeli su pobolijevati od skorbuta. Nekako su ipak prošli rt Horn i posada je od kapetana zatražila da se zapute prema najbližoj čileanskoj luci kako bi se izliječili i oporavili.
Kapetan je zahtjev odbio. Mornar je pretpostavio da je kapetan tako učinio jer se bojao da će bolesne mornare morati ostaviti u Čileu na liječenju i da će u takvoj situaciji zdravi mornari pobjeći s broda. Time bi mu vrijedni propao teret kave koju je prevozio.
Početak pobune
Prošlo je još nekoliko dana i kad je posada shvatila da će prije umrijeti nego dočekati svjetla luke, počela je pobuna. Dva tjedna kasnije, meksički patrolni brod pronašao je “Ivić”.
Preživjeli mornar kasnije je rekao istražiteljima: “Pobunili smo se, netko je ubio kapetana i dva mornara koji su bili uz njega. Trojica pobunjenika uspjeli su se domoći brodskog čamca odmah nakon ubojstva kapetana i krenuti prema meksičkoj luci San Blas.”
Posljednji zapis o sudbini Ivića sažet je i kratak. Meksičke vlasti dojavile su austrijskom konzularnom predstavništvu da je jedrenjak dotegljen u San Francisco gdje je prodan na dražbi.
O sudbini sudionika pobune koji su pobjegli s broda duhova nije bilo informacija, kao ni o sudbini bezimenog člana posade koji je priču ispričao.
