Na južnim padinama Papuka podignut je tijekom srednjega vijeka sustav nadzora i obrane koji se očitovao kroz izgradnju brojnih vojnih kaštela. Jedan od njih je i velički Stari grad, poznat i kao Velička gradina. Ova, danas ruševna, utvrda nalazi se sjeverno od mjesta Velika, na južnom rubu brda Lapjak s kojeg puca pogled na čitavu Požešku kotlinu.
Ispod njega je mjesto Velika, po kojem gradina i nosi ime. Velika se prvi put spominje 1266. godine u popisu Papine desetine. Kasnije, 1332. godine opisuje se kao podgrađe, odnosno varoš s katoličkom župom i novoizgrađenom crkvom sv. Augustina te tvrđom na brijegu sjeverno od crkve.
Porijeklo naziva Velika
Danas se pretpostavlja kako je ime Velika zapravo izvedenica prezimena Velyke, odnosno kneževa Veličkih. Spominju se u nekom dokumentu iz 15. stoljeća, gdje je zabilježeno da dijele zemlju s rodbinom. U tim se dokumentima spominje i tvrđa, koja kasnije postaje ključna točka obrane podpapučkog prostora tijekom ratovanja s Osmanlijama. Oni ju pak, nakon osvajanja, svode na stražarsku postaju.
Arhitektura gradine
Jedinstvenost starog grada iznad Velike očituje se u njegovoj arhitektonskoj kompoziciji. Izduženi peterokutni tlocrt obuhvaća branič-kulu na sjevernoj strani, dok se s južne strane pruža dvorište. Prema pretpostavkama stručnjaka, ova utvrda imala je četiri kata, a raspored drvenih greda u zidu jasno otkriva funkcionalnost svakog dijela. Prva dva kata bila su rezervirana za stanovanje, dok je posljednji služio obrani, svjedočeći o kompleksnosti života u srednjovjekovnom utvrđenju.
Iz tvrđe u dolinu
Nakon razdoblja turske vlasti, život u Velikoj seli su u plodnu dolinu rijeke Veličanke, a franjevački samostan postaje središte crkvene, prosvjetne i kulturne aktivnosti za ovaj dio Slavonije. Mjesto se obnavlja i gradina prestaje biti centar života.
Vozeći se danas u smjeru sjevera cestom od Požege prema Velikoj, na obzoru na obroncima Papuka se jasno ističe ova kamena figura- svjedok minulih vremena. Ključna je točka planinarske rute koja vodi prema vrhovima Papuka. Brojnim izletnicima je ova gradina destinacija sama po sebi, s obzirom na mir koji daje te pogled koji pruža.
Velička gradina i dalje dominantno stoji na brijegu iznad Velike, mjesta po kojem je dobila ime. Gradina je to s koje puca pogled na Zlatnu dolinu, a koju je čuvala u nesigurnim vremenima osmanlijskih haračenja. Prepušten zubu vremena, atmosferilijama, ali i čovjeku, ovaj stari grad dijeli sličnu sudbinu kao i većina drugih posvuda u Hrvatskoj. Među, danas razrušenim i nesigurnim, konstrukcijama ove utvrde nužan je siguran i oprezan korak svakog izletnika.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
