in

Senjski uskoci tog dana u plamenu su okončali krvavi danak Turcima iz Perušića koji su otimali njihovu djecu

Ilustracija / Pyotr Korovin, 1890 / Kazan

Na području Like, Krbave i Hrvatskog primorja i danas se prepričava legenda o hrabrom prodoru Uskoka do Perušića kojem cilj nije bio napraviti štetu već vratiti djecu i kazniti otimače. Taj je stvarni događaj, tvrdi predaja, bio povod za poznatu uzrečicu “čuvaj se senjske ruke” koja je kaznila Turke u Perušiću.

Od starog grada Perušića danas ostaju samo ruševine glavne kula vidljive s ceste prema Gospiću. 1489. godine spominje se kao Perušić – grad s kaštelom. Kada su ga 1527. godine osvojili Turci, Perušić postaje glavna utvrda turske Like i Krbave. Tada kula i dobiva nadimak “Turska kula” koji se uglavnom zadržao do danas.

Predaja

Povijesna vrela tako bilježe da su 1569. godine u Perušić za osvetu zbog krađe djece provalili uskoci iz Senja i savladali garnizon koji je brojao 2800 turskih vojnika.

S druge strane, predaja kaže kako su Turci iz Perušića redovito kretali u pljačkaške pohode po senjskoj okolici, a ponekad njihov cilj nije bio pljačka dobara nego otimanje djece koju bi odvodili da postanu janjičari.

Krađom djece tako su se posebno bavila dva Turčina iz Perušića. Preobučeni u seljake, vojnike ili senjsku gradsku gospodu, znali su se zaletjeti i do samog Senja te praktički pred očima uskoka oteti dijete.

Zbog toga su Senjani odlučili prekinuti taj “danak u krvi” jednom za sva vremena. Prvo su u Perušić poslali dvoje maskiranih uskoka koji su saznali kako se zovu i gdje žive djecokradice. Dvojac se vratio s potrebnim informacijama i počelo je planiranje napada.

Uskoro, oko tisuću momaka krenulo je prema Perušiću. Kako ne bi bili otkriveni, putovali su noću a danju skrivali u šumama Like i Velebita. Nekoliko dana kasnije, izbili su pred cilj i pričekali da se smrači.

TZ Perušić

Prvo su zapalili okolne kuće,a potom i žestoko napali samu utvrdu. Iako ih je bilo znatno manje, uskoci su Turke uspjeli iznenaditi i uskoro su uspjeli ući u Perušić. Dok je glavnina uskoka opsjedala zloglasnukulu, posebna grupa najsmjelijih i najhrabrijih pronašla je otimača djece i uspjela ih uhvatiti žive.

Kad je svanulo, predali su se i oni Turci u kuli. Uskoci su pred njima napravili lomaču i na njoj žive spalili djecokradice kao opomenu svima koji bi posegnuli za senjskom djecom.

Zatim su se vratili u Senj i od tog vremena pa do povlačenja Turaka 120 godina kasnije, turske vlasti više nikad nisu pokušale oteti djecu s područja Senja i okolice.

Jedna slika i spisi svjedoče o Trojednici, ponosnom, a izgubljenom jedrenjaku koji je bio među najljepšima na Jadranu

TAJNE MUZEJA: Dragocjeni nakit bana Pejačevića vidljiv na portretu Vlahe Bukovca otkriva kako se oblačilo plemstvo