Različite vrste variva i drugih jela na žlicu po svemu sudeći bile su bitan dio uobičajene, dnevne ishrane stanovništva. Zbog jednostavnosti pripreme mogla su stajati neko vrijeme i ostati očuvana što je bilo važno i u kontekstu čuvanja namirnica.
Pečeno meso koje je dan ranije bilo ručak ili večera obično se sjeckalo na sitno i potom dodatno prokuhavalo u kotliću na vatri. Rezultat bi bio paprikaš koju je bilo razmjerno lako za pripremiti.
Bez obzira na vrstu mesa, postupak je zapravo uvijek bio sličan. Kotlić bi se s malo vode zagrijao na vatri i potom bi se u njemu prodinstao luk. Kad bi omekšao, dodao bi se krumpir ili repa, s drugim povrćem koje je bilo pri ruci.
Kada bi i ti sastojci smekšali dodalo bi se meso te začini pri ruci. Cijeli kotlić trebalo je uz redovito miješanje ostaviti na vatri uz lagano podjeljivanje vinom.
45 minuta do sat vremena kasnije kada bi meso potpuno omekšalo a krumpir se počeo raspadati, paprikaš je bio spreman za posluživanje.
Jeo se topao, često s kruhom ili na kukuruznoj palenti.
