Kada je RMS Carpathia 18. travnja 1912. godine prekrcana brodolomcima s Titanica stigla u njujoršku luku, na njezinim su palubama ostale stotine prsluka za spašavanje. Upravo ti prsluci su pridonijeli u spašavanju života ljudi koji su nakon potonuća tada najvećeg putničkog broda na svijetu ostali u ledenom moru.
Carpathia prva pomogla Titanicu
Carpathia je prometovala na ruti Rijeka – New York. Od posade na brodu njih 84 bili su hrvatski pomorci. U trenutku primanja SOS signala s Titanica bila je udaljena 58 milja. Kapetan Arthur Henry Rostron naredio je da se prema Titanicu krene najvećom mogućom brzinom. Zbog ledenih santi pozvani su dodatni promatrači. Blagovaonice i dvorane na brzinu su pripremljene za prihvat stradalih. Cijela je Carpathia od putničkog pretvorena u spasilački brod.
Iako je maksimalna brzina broda bila 15 čvorova na sat, zahvaljujući kapetanovoj naredbi da se topla voda ne koristi za nikakve druge svrhe radi što bolje iskoristivosti parnog stroja, brod je postigao brzinu od 17 čvorova na sat. Na mjesto potonuća Titanica Carpathia je stigla 15. travnja 1912. godine, u četiri ujutro, sat i 40 minuta nakon potonuća. U dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja, hrabra je posada iz Atlantika uspjela izvući iscrpljene preživjele putnike i posadu broda Titanic.
Tu i počinje priča o prsluku koji se danas čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Jedan je od samo pet do danas sačuvanih prsluka za spašavanje s Titanica. Pripadao je Josipu Caru, članu posade putničkog broda Carpathia.
Putovanje jednog prsluka
Car se na brod ukrcao u Rijeci 7. ožujka 1912. godine. Ne sluteći, postao je svjedokom najpoznatije mirnodopske pomorske tragedije dvadesetoga stoljeća. Preuzevši službu kao osamnaestogodišnjak na poziciji mlađeg konobara postao je član posade broda koji je povezivao njegovo rodno Primorje i Rijeku s Amerikom.
Nakon uspješne operacije spašavanja, povratka iz New Yorka i dolaska Carpathije u Rijeku, Car je prsluk zadržao u svom vlasništvu i kao član posade služio do kraja te godine. Nakon što se vratio u Rijeku, Kapeli zavjetnih darova Franjevačkog samostana na Trsatu darovao je uokvireni kolaž. Sastojao se od više novinskih izvještaja o potonuću Titanica i spašavanju preživjelih.
Tridesetih godina dvadesetog stoljeća njegova supruga Marija Lovrić darovala je prsluk za spašavanje s broda Titanic tada novoosnovanom gradskom muzeju Sušak. O Josipu Caru nije poznato toliko puno, samo da je uoči Drugog svjetskog rata preselio u Argentinu. Ondje je i umro.
U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka ističu kako je na putu do svog konačnog odredišta- New Yorka- Carpathia inače pristajala u Trstu, Napulju, Palermu, Messini, Genovi i Gibraltaru. Bila je u vlasništvu britanske parobrodarske kompanije Cunard Line koja je još 1903. godine otvorila prekooceansku liniju Rijeka – New York.
Svi putevi vode u Ameriku
Svaka dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema Americi odvozeći prepune palube Talijanā, Hrvatā i Mađarā. Polasci putničkih brodova postali su popularni društveni događaji koji bi Rijeku svaka dva tjedna naprosto oživjeli. Ne iznenađuje stoga činjenica da se mnogo Primoraca prijavljivalo za služenje na tim plovilima. Tako su zamjetan dio posade brodova činili hrvatski mornari.
Do početka Prvoga svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia čija je posada nagrađena brončanim medaljama, a časnici srebrnim. Kapetan Henry Rostron je nagrađen zlatnom medaljom i srebrnim peharom, koji mu je dodijelila Margaret Molly Brown, spašena putnica prvog razreda.
Od 2209 putnika i članova posade Titanica preživjelo ih je samo 712. Poginulo ih je ili se utopilo 1495. Među stradalima bilo je i 27 Hrvata a troje je spašeno. Nikola Lulić – Draja, Mara Osman-Banski i Ivan Jalševac.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka jedno od najvažnijih stjecišta kulture u Rijeci. Svojim se stalnim postavom i mnogim vrijednim izložbama iz svog ili fundusa ostalih hrvatskih muzeja uključuje u obilježavanje važnih događanja vezanih uz povijest i kulturu Rijeke, Primorsko-goranske županije i Hrvatske, otkrivajući i tako djeliće nedovoljno poznate prošlosti. Što se trenutno događa u muzeju, saznajte na ovom linku.
