Brijunska legenda koja govori o rimskoj ropkinji Lidiji i mladom rimskom patriciju Gaju stara je oko dvije tisuće godina i dio je tajanstvene povijesti pulskih otoka (Insulae Pullariae) oko prvog stoljeća naše ere.
Prema povijesnim dokumentima industrijalac Paul Kupewieser je 1893. godine kupio Brijune koje je pretvorio u ekskluzivno ljetovalište. Doveo je stručnjake poput bakteriologa dr. Roberta Kocha radi suzbijanja melerije i arheologa Antona Gnirsa. Arheološka istraživanja koja su se odvijala na tom području, posebice u uvali Veriga otkrila su rimsko naselje iz 1. stoljeća poslije Krista.
Navodno su 1912. godine arheolozi u podzemnom hodniku tepidarijuma jedne rimske vile u uvali Verige pronašli zazidana vrata a iza njih kostur u čučećem stavu. Na podlaktičnoj kosti nalazio se zlatni lančić s pločicom na kojoj je bilo urezano ime GAIUS LUCANIUS BASSUS. No, ne možemo biti sigurni u pronalazak kostura koji je navodno nestao nakon Drugog svjetskog rata.
Brijunska legenda – dio turističke ponude?
Podatak o nalasku kostura spominje se u predgovoru tragedije “Brijunska legenda” autora Tugomila Ujčića iz 1958. godine i u brijunskom listu “Brioni Insel Zeitung” koji je izlazio u Puli do Prvoga svjetskog rata. On spominje i samu legendu. Autor vodiča po Brijunima 1936. godine dr. Otto Lenz također spominje nalaze kostura, no pulski arheolog prof. Štefan Mlakar ih je demantirao uz objašnjenje da je to sve bilo dio tadašnje turističke ponude Brijuna.
U svom raskošnom dvorcu nad uvalom Verige na Brijunima živio je bogati rimski patricij Aulus Faesonius, vlasnik tvornice opeka, amfora i uljara. Bio je već u dubokoj starosti kada je za svoju ženu odabrao najljepšu ropkinju- Lidiju koja je imala samo dvadeset godina.
Mlada djevojka mnogo je patila zbog toga što mora svoje tijelo poklanjati starcu. No, nije Aulus bio jedini koji je “bacio oko” na lijepu Lidiju. Zamijetio ju je i Gaj Lucanije, lijepi, hrabri i mladi sin drugog patricija iz Brijuna i Aulusovog prijatelja Terentija Bassusa.
Gaju, koji je uvijek odnosio prve pobjede na utakmicama kvadriga ( četveropreg s dva kotača) u pulskoj Areni, Lidija je uzvratila ljubav, svim svojim bićem. Ljubavni sastanci postali su češći, strast sve veća, a ljubavnici su postajali sve neoprezniji.
Kada su se jednom prilikom vraćali lađom u svoju uvalu Verige, ugledao ih je nadglednik robova Ruf koji je odmah o tome izvijestio Lidijina muža Aulusa. Ljubomorni starac, nakon što je otkrio nevjeru svoje mlade žene, odlučio se osvetiti.
U čast Gajevoj pobjedi u amfiteatru, Aulus je odlučio prirediti gozbu na kojoj su se pojavili svi njegovi bogati prijatelji i rimski patriciji. Za vrijeme ručka Aulus je izrazio želju da Gaju pokaže golemo blago koje čuva u podzemlju dvorca.
Gaj, ne sluteći zlo, pođe s Aulusom i Rufom u podzemne prostorije. Aulus otvori teška željezna vrata u jednom udubljenju među podrumskim svodovima i oni uđoše u mračni hodnik. Iznenada se ugasi baklja, Aulus i Rufo iziđu brzo iz hodnika, zatvarajući za sobom vrata.
Uzalud je Gaj lupao po vratima i zazivao u pomoć. Njegova je sudbina bila odlučena. Ubrzo su robovi zazidali vrata i Gaju se gubi svaki trag.
Rođaci su ga uzalud tražili a stari Aulus proširio je glasinu da su Gaja ubili razbojnici. I tako je Lidija ostala bez svog voljenog Gaja, a njihova nesretna ljubav i dalje živi u legendi.
