Renesansa je razdoblje koje kuhanje po prvi puta od doba Rimskog Carstva ponovo pretvara u sofisticiranu umjetničku vještinu. U pravi kulinarski podvig tako je spadala i priprema u najmanju ruku zasitnog kolača.
Marcipan je poznat i kao “haremska poslastica” i poznato je kako su na Istoku već oko 1000. godine nakon Krista gostima nudili slastice od Marcipana. U Europi se marcipan pojavio početkom 15. stoljeća a u nekim njezinim dijelovima smatran je toliko rijetkim da ga se isplatilo krijumčariti.
Kao sastojak, i danas se upotrebljava u brojnim kolačima pa jedan takav recept pronalazimo u renesansnoj, Martinovoj kuharici pod naslovom Marzipan.
Oguli bademe i usitni ih koliko god je moguće… Kada ih usitniš, navlaži ih ružinom vodicom da ne puste ulje. Ako želiš napraviti dobro, uzmi jednaku količinu šećera i badema, odnosno libru jednog i libru drugog, više ili manje, kako želiš, dodaj također uncu ili dvije dobre ružine vodice; sve dobro promiješaj.
Uzmi onda oblatne, koje se zovu i nevole, napravljene sa šećerom i navlaži ih ružinom vodicom. Otopi ih u posudi i dodaj smjesu (badema i šećera). Kada si namazao smjesu preko oblatne, namoči još jednom s malo ružine vodice i pospi dobrim šećerom u prahu. Kada si prekrio cijelu površinu šećerom, peci u pećnici ili na vatri, kao i ostale torte, polako, pazeći da je toplina umjerena i da ne zagori. Zapamti da je marzipan torta niska i tanka radije nego visoka i debela.
