Od Zadra, kako je on izgledao u doba uspona hrvatskih narodnih vladara, malo je što sačuvano. Ratovi, vrijeme i gradnje više su puta promjenile vizuru grada. Uspomene na ta vremena danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zadru i sastoje se od predromaničkih spomenika koji su prije 900 godina postavljeni uglavnom zbog dviju redovnica. One su Čika i Vekenega.
Pojavile su se u tegobno doba, povezane sa svim pravim ljudima. Bilježile su smrt kraljeva Petra Krešimira IV. , Dmitra Zvonimira i konačno, dolazak kralja Kolomana. Bile su svjedokinje vremena. Ostavile su tragove koji su i danas dio baštine grada Zadra.
Vrijedni zapisi
Poznato je kako su Čika i Vekenega bile majka i kći. Nakon smrti supruga, odnosno oca postale su Benediktinke. Iz zapisa u Kartularu Samostana sv. Marije u Zadru opatica Čika tako bilježi:
“Ja CHUCA, kći Dujma i Vekenege, unuka priora Madija, a žena Andrije, sina Papova, pošto sam se nakon ubojstva muža našla u udovištvu, s dvjema kćerima, to jest DOMNANOM I VEKENEGOM, počela sam razmišljati kako da ne izgubim baštinu ovoga prolaznoga života i ne lišim se buduće vječnosti. I tako mi se korisnom učinila odluka da sa starijom kćeri, to jest Domnanom, posvetim život Bogu kao redovnica, a mlađu Vekenegu da postavim u bračni jaram. O ovome sam obavijestila pravoga brata i bližnje rođake koje imam, biskupa Stjepana i priora Dragu i Krinu, koji su pri čitavom mom djelu izvršitelji i brižljivi suradnici i pomagači ondje gdje je trebalo govoriti. A kako im se korisnim učinilo moje nastojanje, oni su mi, zajedno se posavjetovavši sa sugrađanima i uplevši u raspravljanje Petra, vrlo svetog opata sv. Krševana, sa svojim redovnicima, dali crkvicu sv. Marije da ondje sagradim samostan.”
Zapis koji je nastao u razdoblju od 1066. do 1236. zapravo je kronika vremena koja daje jasan uvid u tijek događaja. Kao takav je najvredniji dokument iz riznice crkve i samostana sv. Marije, koja stoji i danas.
Moćna Vekenega
Opatica Vekenega kasnije je postala predstojnica benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru koji je utemeljila njezina majka Čika. Sa sigurnošću se zna da je Vekenega bila svjedokinja vremena dolaska kralja Kolomana na hrvatsko prijestolje i njegova trijumfalnog ulaska u Zadar. To se navodi i u njezinu epitafu u samostanskoj vijećnici.
Nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, kao redovnica u samostanu sv. Marije oko 1072. godine, Vekenega je, kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici, znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća.
Nagovorila je novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. godine i podizanju novih samostanskih objekata.
Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu – vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj. Sagrađen je i veleban romanički zvonik koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105. Benediktinski samostan sv. Marije, uz kojega je izgrađena nova crkva, posvećen je 1091. godine. Zadarski prior Drago dosuđuje baštinu u korist predstojnice Vekenege, a samostanu dodjeljuje imunitet, odnosno oslobađanje od davanja.
Evanđelistar
U Zadru je 1096. godine održan crkveni sabor. Tada nastaje svečani Evanđelistar opatice Vekenege koja ga je naručila u skriptoriju samostana sv. Krševana. Danas se čuva u Bodleian Library u Oxfordu. Vekenegin evanđelistar sadrži 196 listova (veličine 285 x 190 mm).
Tekstualni dio listova veličine je 194 x 97 mm, a svaka stranica ima 19 redaka. Tekst je ispisan beneventanskim pismom, koje se u Dalmaciji i Hrvatskoj koristilo od 10. do 13. stoljeća.
U njemu je zabilježen dugačak napjev uskrsnog hvalospjeva (Exultet). U njegovu zaključnom dijelu spominju se bizantski car, zadarski prior, papa, zadarski biskup, a na kraju poimence Vekenega i samostan sv. Marije. Vekenega je umrla 27. rujna 1111.
U epitafu na Vekeneginu grobu opisuje se njezino djelovanje, zaslužno za samostan i njegovu veličinu i ljepotu. Šest leoninskih latinskih stihova govore o Vekeneginim zaslugama pri podizanju spomenika i kapitula, godini smrti, kao i o njenoj ličnosti i o najvažnijem zbivanju potkraj njezina života.
