“Zrinski u lovu na veprove ili Lov na Zrinskog? Tragičan kraj Nikole VII. bio je uvod u urotu koja je promjenila Hrvatsku

Nikola VII. Zrinski, rođen 3. svibnja 1620. u Čakovcu, bio je jedan od najistaknutijih vojnih vođa, političara i intelektualaca svog vremena, poznat po hrabrosti u borbama protiv Osmanlija, ali i kao utjecajan plemić koji je okupljao najbolje intelektualce te stvarao bogate kulturne zbirke iz kojih do danas znamo kako je bilo živjeti u doba Zrinskih. 

Grof Nikola Zrinski bio je hrvatski ban od godine 1647. do 1664. Budući da je rođen u Čakovcu i da je velik dio života proveo u njemu, neki povjesničari ga nazivaju i Nikola Zrinski Čakovečki. U rodoslovlju cijele obitelji knezova Zrinskih, koja je bila vrlo moćna i utjecajna u srednjovjekovnom Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu i kasnije u Hrvatskoj u sklopu Habsburške monarhije, on je sedmi po redu s tim imenom, pa mu neki, radi lakše orijentacije, ime pišu kao Nikola VII. Zrinski.

U pojedinim tekstovima naziva ga se i Nikola Zrinski mlađi. Nikola je praunuk Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka, a unuk Jurja IV. Zrinskog, koji je godine 1574. u Nedelišću dao tiskati znamenitu knjigu ‘Decretum tripartitum’ autora Ivanuša Pergošića. Nikolin otac, ban Juraj V. Zrinski umro je 28. prosinca 1626. godine u vojnom taboru u Požunu (današnja Bratislava u Slovačkoj), gdje je sudjelovao sa svojom postrojbom u Tridesetogodišnjem ratu. Povijesni izvori govore da je bio otrovan po nalogu austrijskog carskog generala Albrechta von Wallensteina, nakon što je došlo do njihovog verbalnog sukoba.

Njegov život bio je posvećen očuvanju i obrani svojih posjeda, kao i promicanju interesa hrvatskog naroda unutar Habsburške Monarhije. No, iako je svojim djelovanjem stekao slavu diljem Europe, njegova smrt ostala je pod velom misterija.

Nikola Zrinski: strateg i vođa protuhabsburškog otpora

Već kao mladi plemić, Nikola VII. Zrinski pokazao je sposobnosti koje su ga kasnije istaknule kao jednog od najvažnijih vojnih vođa Habsburške Monarhije u sukobima s Osmanlijama. Imenovan hrvatskim banom 1649. godine, istakao se u brojnim bitkama, a njegova najpoznatija akcija bila je zimska vojna 1664. godine, kada je uništio strateški važan Sulejmanov most kod Osijeka, što je ozbiljno oslabilo Osmansku vojsku. Time je osigurao trajnu vojnu reputaciju i veliko poštovanje europske javnosti. U jednoj drugoj anegdoti iz ratničkih dana, sagradio je utvrdu pred turcima koje je neko vrijeme zavaravao tvrdeći da gradi tor za ovce. U biti, gradio je Novi Zrin. 

Nakon nepovoljnog mira s Osmanlijama u Vasváru 1664. godine, koji je Habsburgovcima donio sramotan kompromis, Nikola VII. Zrinski postaje vodeći zagovornik protuhabsburških aktivnosti. Zrinski je čvrsto vjerovao da se hrvatske i ugarske interese mora braniti čak i ako to znači suprotstavljanje Habsburškoj Monarhiji.

Kulturni doprinosi i politički smjer

Nikola Zrinski nije bio samo vojni strateg, već i intelektualac i pjesnik. U Beču je 1651. godine objavio djelo „Adriai Tengernek Syrenaia“ (Jadranskog mora sirena), koje je na mađarskom jeziku opisivalo slavnu smrt njegova pradjeda Nikole IV. Zrinskog u obrani Sigeta.

To je djelo steklo status jednog od najvažnijih spisa mađarske barokne književnosti, a njegov brat Petar preveo ga je na hrvatski pod naslovom „Adrijanskog mora sirena“. Unatoč pisanju na mađarskom jeziku, Nikola VII. je bio svjestan svoje pripadnosti hrvatskom narodu, što je i sam potvrdio u pismu iz 1658. godine.

Politički, Nikola se borio za priznavanje posebnosti i prava hrvatskog naroda unutar Monarhije. Na saboru u Zagrebu 1655. podržavao je stajalište da se Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija moraju posebno imenovati uz Kraljevinu Ugarsku. Njegovo djelovanje pokazuje jasnu viziju o ravnopravnosti hrvatskog naroda, čak i kada se Habsburška Monarhija tomu protivila

Misteriozna smrt – nesreća ili ubojstvo?

Nikola Zrinski poginuo je pod neobičnim okolnostima 18. studenog 1664. godine tijekom lova na vepra u Kuršanečkom lugu, što je izazvalo sumnje u okolnostima njegove smrti. U trenutku kada je postao vodeći protivnik Habsburga i kada su protuhabsburške aktivnosti dobivale zamah, njegova smrt mnogima je izgledala kao politički motivirano ubojstvo.

U vrijeme kada je Nikola umro, mnogi plemići i njegovi politički saveznici nisu prihvaćali službenu verziju da je nastradao od divlje svinje. Povjesničari su kroz stoljeća razvili različite teorije o njegovoj smrti, uključujući mogućnost da je ubijen po naredbi Bečkog dvora zbog svojeg protuhabsburškog djelovanja. U prilog tim teorijama ide i činjenica da su se Zrinski i njegovi saveznici već bili počeli povezivati s mađarskim i hrvatskim plemstvom u planiranju pobune protiv Monarhije.Ona je danas poznata i kao Zrinsko – Frankopanska urota.  

Nasljeđe Nikole VII. Zrinskog

Nikola VII. Zrinski ostavio je dubok trag u povijesti Hrvatske i Mađarske. Iako su ga europski umjetnici slavili na svojim portretima, a njegov životopis objavljen je u Londonu iste godine kada je poginuo, njegovo nasljeđe nije samo u vojničkim pobjedama i političkom angažmanu. Zrinski je bio intelektualac i pjesnik čija su djela, iako napisana na mađarskom, izražavala svijest o pripadnosti hrvatskom narodu.

I danas, četiri stoljeća kasnije, ime Nikole Zrinskog simbolizira hrabrost, intelektualnu znatiželju i političku viziju, dok pitanje njegove smrti ostaje jednim od najvećih misterija hrvatske povijesti.