fbpx
Bio jednom moćan arsenal, a na otoku maslina Uljanik gdje su carstva i države gradili sve, od bojnih brodova do plovila koja život znače
Priče i pustolovine

Bio jednom moćan arsenal, a na otoku maslina Uljanik gdje su carstva i države gradili sve, od bojnih brodova do plovila koja život znače

03.09.2018. Ured za blaga i misterije

Teče zadnja četvrt 19. stoljeća i francuski novinar, publicist, intelektualac i erudit Charles Yriarte u više navrata putuje jadranskim priobaljem koje se uslijed modernizacije i društvenih okolnosti ubrzano mijenja.

Svoje putovanje zove istraživanje civilizirane Europe i njegove bilješke objavljene su zbirci putopisa Istra & Dalmacije. U svojim putovanjima stiže do Pule gdje opisuje arsenal, čiji je dio bilo i današnje brodogradilište Uljanik. Tako se datum osnutka arsenala uzima i kao datum osnutka današnjeg Uljanika.

Osnovan je 1856. godine u pomno odabranom Pulskom zaljevu kao glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske Monarhije. Kamen temeljac položila je carica Elizabeta 9. prosinca.

Ime je dobio po jednom od otočića u Pulskom zaljevu (Sv. Florijan). Taj otok, na kojem su rasle masline, u zakupu su držali seljaci iz obližnje Premanture.  Poznatiji pod imenom Otok maslina, Austro-Ugarska ga je otkupila i na njemu izgradila brodogradilište te je otad njemu smještena gradnja trupa, dok su Upravna zgrada, skladišta i radionice na kopnu (arsenal).

Pulski je bazen zbog svoje prirodne konfiguracije bio najprikladnije mjesto za gradnju vojne baze Carstva i dvije godine nakon polaganja kamena temeljca – 5. listopada 1858. – prvi brod Kaiser istisnine 5.194 tona porinut je s navoza Uljanika.

SMS Kaiser

Yriarte primjećuje kako i samim pogledom na Arsenal tijekom običnog amaterskog posjeta vidi dovoljno da bi naslutio kolika je snaga i kako je savršena organizacija arsenala.

Naš putopisac, međutim, ima sreću. U Trstu je upoznao stanovitog gospodina Dislerea, podinžinjera francuske mornarice i tajnika savjeta za izgradnju arsenala koji se upravo vraćao s misije obilaska velikih jadranskih luka. Tako je imao prilike posjetiti i arsenal.

Tako Dislere u razgovoru sa Yriarteom ističe kako je najvažnija karakteristika ujedno i najveća prednost arsenala činjenica kako je sagrađen planski, odjednom, kao dobro osmišljena cjelina što ga je razlikovalo od većine drugih europskih baza koje su bile aglomeracija zgrada podizanih kroz vrijeme po potrebi.

Yiarte u nastavku bilježi kako je izgledao arsenal. “Arsenal je smješten na dnu zaljeva, zaštićen je s brojnim konstrukcijama koje su postavljene ne samo oko mola već i na brojnim otočićima koji zatvaraju prolaze. S gledišta obrane, grad je siguran od napada i bombardiranja s mora i prava opasnost proizlazi samo iz dugotrajne opsade jer se grad opskrbljuje morem.

Arsenal se sastoji od dva dijela, prvi je na samoj morskoj obali gdje se u tri usporedna reda nižu radionice i skladišta. Drugi je dio smješten na Otoku maslina ( Uljanik ) gdje su navozi za spuštanje i izvlačenje brodova, pilana i suhi dokovi. Sva skladišta i radionice povezane su prugom: paralelno s molom protežu se dvije glavne linije od kojih okomiti nizovi tračnica vode do svakog skladišta ; na križanjima se nalaze okretne rotacione ploče. 

U Puli se ne proizvodi užad, ona dolazi iz Trsta. Za pravljenje jedara koriste se šivaći strojevi velikih dimenzija na kojima zajedno rade muškarci i žene. Zaposlenih radnika ima oko tisuću petsto, što je razmjerno malo za tako veliki pogon. Austrijska je mornarica zaključila kako je nužno imati osoblje koje će biti pripremljeno na rad u arsenalu koje je novačeno iz svih obalnih krajeva istočnog Jadrana. U ratno vrijeme, dio posada arsenala pridruživao se vojnim posadama na brodovima. 

Kiklop

Tri su nam stvari upale u oko prilikom obilaska divovskih radionica, golemih ograđenih prostora u kojima je nagurana i zapečaćena oprema, hangara koji su nalik na naše centrale hale, suhih dokova, golemih skladišta, depoa, željezaru ,bazena, no to su prije svega skladišta oružja, potom Balance dock i naposljetku, Kiklop. 

U skladištima oružja svaki brod koji pripada floti, naoružan ili nenaoružan ima posebno skladište koje nosi njegovo ime i u kojem se nalazi sve. Od najsitnijeg pribora do golemih vojnih naprava, sve je uredno složeno a broj uskladištenih predmeta odgovara broju članova posade.

Zahvaljujući tom dijapozitivu, kad razoružani brod iz Beča telegrafski dobije nalog za pokret, može odmah krenuti iz luke i ne gubeći puno vremena ukrcati oružje iz odgovarajućih bunkera.

Skladišta su zatvorena čeličnim rešetkama i gledaju na hodnik iz kojeg se može vidjeti razvrstana i uredno složena oprema. Iznad svakog odjeljka istaknuto je ime broda, zastupljena je cijela flota.

Kad brod treba krenuti naoruža se, a su slučaju kvara ili oštećenja u pripremi us svi potrebni rezervni dijelovi. Kada se vrati u luku razoruža se i u skladišta se vraćaju predmeti koji ne iziskuju popravak. 

Balance – Dock je golema željezna ploveća konstrukcija u obliku dvostruke čizme bez poklopca, koja je pokretnim pločama povezana sa čvrstim tlom. Kad se spusti jedna strana, poput brane, brod može uploviti. Potom se iz velikog plovećeg korita ispusti voda i brod ostaje na suhom. Kad je popravak završen voda se vraća i brod ponovo pluta. 

Kiklop je plutajuća radionica, golemi brod koji ima svoju željezaru pa čak i snažne parne čekiće. U pomorskom ratu Kiklop slijedi eskadrilu, ako dođe do sudara i havarije, pa čak i ako se pokvari brodski motor, mogu se napraviti rezervni dijelovi potrebnih dimenzija. Peć se može demontirati i popraviti sve na licu mjesta. Jednom riječju, uz Kiklopa se oštećeni brod može suočiti s problemima i ne mora se hitno vraćati u luku. 

Usprkos svoj toj nevjerojatnoj opremi i velikim kapacitetima, strojevi se ipak često nabavljaju izvana, premda ih u pulskoj vojnoj bazi rade i bolje nego kod privatnika proces proizvodnje je ipak skuplji, kao u svim državnim gradilištima. Sav željeni otpad koji se vraća u arsenal ponovo se tali, kuje i upotrebljava. 

Tijekom obilaska zamijetili smo goleme topove Krupp i Armstrong, od koji neki stoje i po šezdeset tisuća forinti. U dvorištima su izložene velike engleske i francuske čelične ploče izrešetane topovskim zrnjem. U planu je i izgradnja posebnog broda koji će služiti isključivo za iskušavanje novih torpeda. 

Moj je obilazak trajao tri sata, dva visoka časnika, grof Cassini i natporučnik bojnog broda Steinbach proveli su me arsenalom u mjeri u kojoj je to dopušteno. Parnom šalupom prebacili smo se na Otok Maslina, otočić u luci koji je mornarica prisvojila kako bi na njemu sagradila suhe dokove i brodske hangare. Prolazeći pokraj golemih oklopnjača usidrenih u zaljevu imali smo priliku vidjeti u stanju mirovanja glasoviti Kaiser koji se proslavio kod Visa. 

U arsenal i iz njega vode samo dvoja vrata; jedna prema gradu a druga prema koloniji ( današnji centar Pule, op. ur. ) i oba su ljubomorno čuvana. S morske strane, uz tvrđave, plutajući bedem odvaja dio mola koji formira bazen arsenala i odvaja ga od pristaništa za brodove koji je ne pripadaju vojnoj bazi. 

U austrijskom dijelu koji je podigla uprava bedem je toliko visok da kad iz časničkog kluba krenete prema šetalištu imate dojam da hodate po natkrivenom putu neke tvrđave. 

Na Otoku maslina, kažu,  jedno stablo ostalo je  sačuvano kao simbol i još uvijek daje plodove.