fbpx
Mit o Pesoglavcima uvijek gladnima ljudskog mesa zapravo je uspomena na vrijeme kada su Tatari haračili ovim prostorima
Mitovi i legende

Mit o Pesoglavcima uvijek gladnima ljudskog mesa zapravo je uspomena na vrijeme kada su Tatari haračili ovim prostorima

06.06.2018. Ured za blaga i misterije

Jednooka bića u hrvatskim predajama krvoločna su i nemilosrdna. Hrane se ljudima i ne prežu ni pred čim. To su bića kojima je jedini cilj zadovoljiti uvijek prisutnu glad za ljudskim mesom. Jedno od takvih je i Pesoglavac.

Vjerovanje u postojanje pesoglavca jedno je od vrlo raširenih narodnih vjerovanja u Podravini, gdje su prema zabilježenim pričanjima oni bili nakazne ljudske spodobe s glavom koja je nalik psećoj. To su bila zla, divlja stvorenja, neprijateljski raspoložena prema ljudima koja su hvatala i proždirala žive ljude ili dijelove njihovih tijela.

Ovakve priče potječu od uspomene na prodore Tatara 1242. godine u Hrvatsku i do dan danas žive predaje o njima, a bile su prožete i podacima o načinu života ratobornih Huna, ali i Osmanlija.

Pesoglavci spadaju u rijetka mitološka bića koje možemo spojiti u povijesni kontekst. Neki kazivači 20. stoljeća pričaju da su Pesoglavci (Tatari) vodili veliki rat, da su otišli, a da su pojedini zaostali, te se još jedno vrijeme motali po šumama, da su se hranili sirovim mesom koje su jeli nakon što su neko vrijeme na njemu sjedili.

Imali su pesje lice i jedno oko, odnoso drugačije su izgledali, posebice oko očiju (uspomena na kosooki izgled Mongola). Bili su nasilni.

Foto: Pesoglavac-ilustracija Patricia A. Marina/Hrvatska bajoslovlja

Pesoglavci su, kako ističe Vid Balog u svojoj knjizi Hrvatska bajoslovlja, postojali u svijesti Europljana i prije provale Tatara. Pesoglavac je, na primjer, prikazan već u bazilici sv. Magdalene u Vézelayu iz 12 stoljeća, stotinjak godina prije provale Tatara u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo.

Balog smatra da su Europljani vjerojatno svaku navalu (nazovimo tako) žute rase doživljavali kao napad Pesoglavaca, bili oni Huni iz 5. stoljeća pod Atilom, Avari ili vojnici Džingis-kanovih potomaka. Ako uz to dodamo i zanimljivi arheološki nalaz iz Ptuja- umjetno deformiranu hunsku glavu- jasnije je zašto su Europljani ljude drugačijih crta lica doživljavali kao Pesoglavce.

Uspomene na te davne događaje provale Tatara ili prijašnjih Huna, i danas žive u svijesti ljudi kao mitski događaj nadnaravnih sudionika- pesoglavaca.

izvor: Vid Balog-  Hrvatska bajoslovlja; www. podravske-sirine.com; Križanec-Beganović, Danijela, Čarobna družba: vjerovanja u nadnaravna bića u Podravini.