fbpx
Otprto nebo bilo je znak dobre kobi, trenutka prije nego sve krene nabolje, koje se prije velikih događaja često spominje
Blaga & misterije
Mitovi i legende

Otprto nebo bilo je znak dobre kobi, trenutka prije nego sve krene nabolje, koje se prije velikih događaja često spominje

29.08.2018. Ured za blaga i misterije

Kod starih Grka bog sretnog trenutka ili zgodne prilike Kairos pojavljuje se jednom u životu, dajući čovjeku mogućnost da ga “uhvati za čuperak”. Propusti li se ta prilika, smatralo se da je čovjek propustio sreću. S druge strane Slaveni su vjerovali u otprto nebo.

Nekada se vjerovalo da je Zemlja ravna ploča koja pluta na vodi, a nebeski svod je kameni pokrov protkan zvijezdama nad kojim gospodari Bog.

Ponekom smrtniku nad kojim bi se taj pokrov rastvorio, bilo je dano vidjeti Diku nebesku- vječnu svjetlost i harmoniju u kojoj prebivaju nebesnici. U trenutku kada se to dogodilo, trebalo je promišljeno poželjeti jednu želju.

Vjerovanje u otprto nebo potvrđeno je i u literaturi, primjerice u priči kroatista i folklorista Josipa Kekeza.

“Priča se kad se nebo otvori da se onda poželi ono što ti je najmilije i najdraže da dobiješ…. čovik iaša i pogleda kad se nebo otvorilo, zato na brzu ruku da more reć; daj mi Bože punu torbu, punu vreću cekina. A on u priši nije zna reć cekina, nego reka cekića. I stvorila se puna vrića čekića prida nj!”

Kazivanje o slavenskom Kairosu zapisao je i etnolog Vid Balog objašnjavajući da je njegova baka (kazivačica) uvjerena da je njezin japa (otac) u raju, upravo zato što je to poželio.

“Moj je japa išel z mađerskoga (iz Mađarske) po drumu (po glavnoj cesti) z koli i konji i tu se pred njim otprlo nebo- Pri grobu (lokalitet uz staro korito rijeke Drave, prema legendi tamo je bio grob kakvog vojvode ili viteza koji se, prema jednima, sam ubio, prema drugima stradao u boju) on je videl čez nebo, i zaželel si je: ” Dej mi Bog grehov oprošćenje i duši zveličenje!”…. si je zaželel da mu grehe otpuste kaj bi si dušu svoju zveličil (spasio).

(Kak se otpre nebo?)

Ne znam, ja to nesem vidla; vidiš čez nebo (Balogova baka vjerovala je da je nebo nnad nama poput ogromnog kamenog svoda koji nam skriva pravi pogled na stvari koje nebesnici čine), kaj ja znam, Diku Nebesku; dok se otpre nebo… veli se da kaj goder si poželiš dok to vidiš da se onda to čoveku ispuni….viš, te naš japa je bil hmanji čovek. Ali skrbliv i navek je nekaj stvarjal, bil bogati gazda- a neje poželel ni blaga ni zdravlja, i tak je bil pobožen, viš, nego kaj bi dušico otkupil…. a navek je to pripovedal, kak se pred njim otprlo nebo.”