Izvire u Peć Mlinima i sve do ispod Klobuka zovu je Rika. Do vrela Klokun ispod Klobuka mirna je i pitoma ali sa zanimljivim detaljima nastalim u prošlosti. I dok je nekada bila izvor života, gasila ljudima žeđ, natapala polja i pojila stoku, danas je turistički biser koji privlači sve više ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali i iz Hrvatske, pa i cijelog svijeta.
Trebižat je u svojoj povijesti bio moćan silan dok ga prvo nisu ukrotile Osmanlije, a kasnije početkom dvadesetog stoljeća Austrougarska vlast. Prve misterije nastaju ispod Klobučkog zaseoka Dabrnja koje se nalazi na suprotnoj strani samog mjesta Klobuk gdje su prije izgradnje Kavasbašina mosta u zaseoku Osoj napravljena skakala piše Ante Rašić sa portala Hrvatski glasnik.
Skakala su veliki komadi kamena živca izravnatog vrha naslagani na razmaku od jednog metra preko cijele dužine rijeke koja je na tom mjestu u ljetnim mjesecima i niskom vodostaju duboka oko jednog metra. Nepoznanica je kako su slagani ti kameni blokovi teški nekoliko tona krajem 18 i početkom 19 stoljeća. Godinama je to bio jedini prijelaz, a da ne tražite plićak koji možete pregaziti. Još zanimljivije je da su tim putem djeca iz Dabrnje i Klobučkog brda išla u školu koja je bila u Klobuku.
Neposredno iza mjesta Klobuk rijeka mijenja ime u Mlade, a glavni krivac za to je vrelo Klokun. Iz Klokuna voda navire i ljeti i zimi, a pogotovo počne klokotati krajem zime i u proljeće izbacujući kubike hladne, bistre vode. Legenda kaže da je seljak doveo konje i zaprežna kola da se napoje, a onda su konji samo malo zagazili i Klokun je progutao i konje i kola koje nikada nije izbacio na površinu. Tu rijeka mijenja ime u Mlade, jer se puni „mladom” vodom pa postaje silna, moćna, brza i što ide dalje pravi sve više sedrenih barijera, ali i gazova za prelazak nastalih upravo na tim sedrenim barijerama.
Neposredno nakon vrela Klokun, Kavazbašić aga gradi 1833 po nalogu posljednjeg hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića most, kasnije nazvan Kavasbašin most.
Kavazbašin most Klobuk
Po predaji most je nastao da se mogu kontrolirati prkosni i inatni Hercegovci i da ih treba naučiti redu i radu. Niti je to uspio Ali-paša Rizvanbegović niti itko ikada poslije njega.
Nakon mosta prvi slap koji rijeka radi je Ćukovića slap, visok između tri i četiri metra više je vodopad nego slap, a širok je pedesetak metara. Uza sami rub rijeke s vitinske strane stoljećima soji križ ez oznaka imena i prezimena s grobnim mjestom. Priča se da je na tom mjestu pronađen utoljen mladić u hercegovačkoj nošnji, za koga se pretpostavlja da se utopio pokušavajući prijeći rijeku, tko god da ih je gradio išao je s ciljem da pokori buntovne i prkosne
Trebižat Vitina Grabovo Vrilo
Nakon jedno petsto metara je prvi gaz preko rijeke koji je slabo korišten, a nakon dvjesto metara nalazi se legendarni gaz i slap u Grabovu rilu koji je opet bliže vodopadu nego slapu.
Grabovo Vrilo je opet punionica rijeke. Selo u kojem je ljeta provodio autor ovog teksta, prepuno je vrela koja opet nose „mladu” vodu. Legenda kaže da su gazovi stari stotinama godina jer pravih podataka o izgradnji nema čak ni u crkvenim knjigama. Moguće čak u vrijeme Rimljana, ali najvjerojatnije su nastali dolaskom Osmanlija na podrućje Hercegovine. No tko da ih je gradio imao je na umu da pokori buntovne i prkosne Hercegovce.
Samo petsto metara nizvodno nalazi se biser gornjeg toka, vodopad Koćuša. Vodopad se taman nalazi na krivini prije nego potone u kanjon sa strmim i dubokim liticama dugačkim jedno kilometar. Oko samog vodopada visokog oko 5 i širokog pedesetak metara s obje strane u prošlosti bile su mlinice, a sada su s Veljačke strane vrhunski restorani. Postoji legenda su jeodmah ispod vodopada u brzacima i virovima nestalo dvoje mladih koji su bili žrtve zabranjene ljubavi. Vodopad je najimpresivniji za velikih „mladih” voda, a najidealniji za kupanje i osvježenje ljeti krajem srpnja pa se do rujna.
Od Veljaka, točnije od Veljačkog mosta Mlade postaju Trebižet, no Trebižet ima i pritoku rijeku Vriošticu koja izvire iz pećine i na izvoru je izgrađena prva hidrocentrala u Bosni i Hercegovini. Ledena Vrioštica, prepuna pastrve utječe nekoliko kilometara nizvodno u Trebižat, a onda moćna rijeka puna „mlade” vode ide prema njenoj najvećoj atrakciji ispod Ljubuškog i starog grada herceg Stjepana iznad Ljubuškog.
Stari grad Ljubuški, ili grad herceg Stjepana
Kravice su toliko opjevane da ih ne treba posebno spominjati. Od lokalnog kupališta još prije tridesetak godina vodopad je postao turistička atrakcija i nacionalna vrijednost kojeg hodočaste turisti iz cijelog svijeta.
Neposredna blizina Međugorja učinili su ga u turističku međustanicu tako da o ljepotama vodopada pričaju na vim krajevima svijeta, a postao je i hedonističko utočište poznato svim zaljubljenicima u užitak osjetila nepca i želudca.
Vodopad Kravice Ljubuški
Nakon Kravica, Trebižat mirno plovi prema majci Neretvi u koju će se stopiti ispod čapljine i ponijeti tajne prema moru Jadranskome.
Članak je izvorno objavljen na portalu Hrvatski glasnik Svako prenošenje ovoga članka i bilo kojeg njega dijela bez suglasnosti Izdavača je zabranjeno.
