Nekoć su bili popularni običaji gatanja za vrijeme blagdana Svete Lucije. Postojali su načini na koje se otkrivalo kakva će biti sljedeća godina po vremenskoj prognozi, te hoće li se tko udati ili ženiti u nadolazećoj godini. Svetu Luciju su tako uvrstili u kazivanja i običaje koji se danas nažalost rijetko kada upriličuju.
O jednome običaju gatanja piše književnica i novinarka Marija Jurić Zagorka u knjizi Kći Lotrščaka, kada o tome protagonisticu Mandušu uči Dodola u čijem dvorcu, u Turopolju, za to vrijeme odsjeda.
Gatanje za sljedeću godinu
Kako navodi etnologinja Alujević, to se razdoblje od Sv. Lucije do Božića naziva Lucijanskim danima, a oni se vežu uz gatanje i proricanje. Razdoblje se naziva i brojanicama zbog raširenog proricanja vremena, a prema filologu Nilssonu ta proricanja i čaranja potječu još od julijanskog kalendara prema kojem je Sveta Lucija bila najkraći dan.
Svaki od dvanaest dana koji slijede nakon Sv. Lucije prema vjerovanjima svjedoči o tome kakvo će biti vrijeme u 12 mjeseci sljedeće godine. Poželjno je zabilježiti kakav je bio dan po pitanju prognoze, odnosno je li maglovit, sunčan, kišovit…
Običaj paljenja dvanaest papirića
Kaže Dodola u romanu Kći Lotrščaka: “Sveta Lucija u nas je veliki svetac. Ona je turopoljski patron i znamenita za muške i ženske. Svake godine na Lucijino muški biraju novog komeša i općinske poglavare, a djevojke biraju sebi muževe.”
Alujević piše da u običaju gatanja o budućim partnerima ne sudjeluju samo djevojke, već i mladići. Potrebno je ispisati imena potencijalnih ženika i udvarača na 12 papirića, a zadnji, 13., trebaju ostaviti pazan. Potom se oni preklapaju i priljepljuju.
Svakog se dana treba spaliti jedan od tih papirića, a jedini preostali otvara se na Badnjak. Ukoliko je papirić prazan, to znači da te godine neće biti vaše udaje ili ženidbe, a ako je ispisan nečijim imenom govori o vašem budućem partneru.
Zagorka putem Dodole objašnjava: “Uoči sv. Lucije djevojka uzima papir, razreže ga na trinaest komadića, na svaki napiše ime po jednog poznatog viteza, onda papir smota i svih trinaest kuglica spremi u posudicu. Od Lucije do Božića upravo je trinaest dana. Svaki dan, počev od dana sv. Lucije, baci djevojka po jednu kuglicu u plamen, a da u nju ne zaviri. Na Božić dolazi na red trinaesta, ali ovu ne stavi u plamen, već je otvori. Onaj, čije je ime upisano na trinaestom papiru taj će sigurno postati njezin muž.”
Običaj gutanja zrna
U Gregurovcu u Zagorju, Štefanija, baka Kristine Rastović, još se uvijek sjeća običaja koji u vaše snove može dozvati sliku vašeg budućeg supružnika. Običavalo se na Svetu Luciju pojesti tri zrna pšenice. Osoba, koja bi to učinila, tu bi noć sanjala svojeg budućega muža.
Kristina Rastović govori: “Nekad su se ta zrna pšenice jela, (…) ima procedura koliko zrna, mislim da je rekla 3 zrna da se jede. Onda kad zaspeš budeš sanjal s kim se budeš vjenčal. Ona je to napraviila i ona je sanjala mojeg dedu. Točno je, kao, vidjela kako izgleda i sve. Oni nisu bili iz istog mjesta.”
Gatanje žeravicama
Etnolog Milovan Gavazzi (1988.) navodi da su ženska djeca gatala o vrijednosti svojega ručnog rada u nadolazećoj godini. To bi radila tako što bi izvana u kuću unosile žeravicu na tanjuru te bi bio dobar znak ako ništa nije ispalo iz njega.
