Arboretum Opeka samo je jedan u nas, jer takvog parka, s tolikim prirodnim bogatstvom nema nadaleko u ovom dijelu Europe. Na našim područjima relativno je malo poznat. Čini se čak da je u zapadnim zemljama poznatiji nego među našim ljudima. Prostire se na površini od 64 hektara, dijelom u podnožju maceljskog groblja, a dijelom na ravnici, u općini Vinici, naselju Marčan.
Moćni dvorac Opeka
Njegova prava ljepota prisutna je u svako doba godine. U parku se izmjenjuju bjelogorice, crnogorice, ogromni hrastovi, lipe, jaseni, grabovi, crvene bukve, vrbe, platane i jablain. Prave im društvo smreke, borovi, jele, tise i crnogorične puzavice kojih je na dragulju parka, dvorcu Opeka, isprepleteno više od 20 vrsta.
Izgrađen je u baroknom stilu u drugoj polovici 17. stoljeća i nalazi se u gornjoj polovici parka. Kasnije mu vlasnici postaju Draškovići, a potom i Bombellesi koji ga proširuju te mu dodaju terase i kule. U njegovoj se blizini nekoć vadila opeka pa je po tome dvorac i dobio ime – Opeka na što i danas podsjeća maleno jezerce na kraju parka u blizini ceste.
Formiranje parka počelo je oko 1860. godine. No, to je mjesto i ranije bilo oaza različitog drveća i grmlja koje je uređenjem ostalo sačuvano. Park su obogaćivali vrsni vrtlari grofova Bombellesi koji su, zahvaljujući svojem velikom bogatstvu, mogli nabavljati skupocjeno drveće iz svih krajeva svijeta.
Vinički Bombellesi težili su da sjedište njihovog posjeda bude tako uređeno da svojim sjajem i ljepotom natkrije sve ostale slične vlastelinske posjede. Uskoro, Opeka je postala predmet zavisti sve vlastele diljem Austro-Ugarske Monarhije.
Sami Bombellesi uređenjem su htjeli ukazati i na svoje visoko podrijetlo koje ih je dovodilo u srodstvo i s carskim kućama Francuske i Austrije. Naime, stric Marka Bombellesa, prvog vlasnika Opeke iza Draškovića, bio je oženjen bivšom Napoleonovom ženom, caricom Marijom Lujzom koja je bila austrijska princeza. Markov otac bio je učitelj Franje Josipa i Maksimilijana Hazburškog.
Stradala u miru
Bombellesi su čuvali Opeku tako da ju nikakvi ratni vihori nisu uništili. Iz toga razloga park je dočekao naše vrijeme relativno uščuvan što se ne može reći za dvor koji se nalazi u izrazito lošem stanju.
U vlasništvu obitelji Bombelles dvorac je bio sve do 1945. kada je potpao pod upravu Rajonske uprave, Ekonomije Predsjedništva vlade NR Hrvatske, te Šumarije Varaždin. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ustaše su pritvorile i ubile Josipa Bombellesa.
Partizanska vlast, pak, tjera obitelj iz dvorca u svibnju 1946. godine. Prema dostupnim podacima dio namještaja je uspjela spasiti Ferdinandina, grofica Marchant Et d’ Ansembourg, kći Marka Bombellesa mlađeg, tada nizozemska državljanka.
Dio pušaka su za vrijeme rata odnijele ustaše, a dio su odnijele komunističke vlasti, između ostaloga i lovačku zbirku cara Maksimilijana Meksičkoga, kojoj se gubi svaki trag. Posljednji Bombelles, Joseph, napušta Hrvatsku 1954. i seli u Njemačku, pa u Ameriku. Time završava epoha Bombellesa u Hrvatskoj duga 102 godine.
Nacionalizacija
Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je služio u razne namjene. Nakon nacionalizacije bio je prenamijenjen za rezidenciju Josipa Broza Tita, prilikom njegova boravka u lovištima Zelendvor.
Bile su izrađene detaljne skice dvorca i arhitektonski nacrti te izvedena manja adaptacija, međutim Tito je u njemu boravio svega nekoliko puta. Nakon toga je u dvorcu smještena škola, a potom i učenički dom.
Restauratorski zavod Hrvatske još je 1969. godine izradio idejne skice obnove, međutim, do nje nije došlo. Osamdesetih je godina planirano novo uređenje, ovoga puta za potrebe ustanove Arboretum Opeka iz Vinice. Bio je osiguran dio sredstava kojim su započeti radovi, ali se zbog nedostatka daljnjih sredstava radovi prekidaju, te je dvorac nastavio propadati.
Planovi za revitalizaciju Opeke postoje i o njima se govori prvenstveno kada treba prikupljati političke bodove. Iz godine u godinu, dvora je sve manje i pitanje je vremena kada će ga proždrijeti okolni arboretum.
