Franjo Trenk bio je austrijski pukovnik. Odgojen je kod šopranskih i požeških isusovaca, ali se opredijelio za vojnu službu. Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu s četom dobrovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj. Trenk je preživio 102 dvoboja.
Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 puta i dva puta osuđivan na smrt. Bio je sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije, prešao na katoličanstvo. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskog naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam.
Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz pokrajine Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu, a tijekom procesa napisao je autobiografiju koja je inspirirala S. Albinija za stvaranje operete ‘Barun Trenk’.
Svoj mladi burni život skončao je 4. listopada 1749. godine u tamnici u Spilbergu kraj Brna u Moravskoj nakon što je napisao oporuku i dvije knjige memoara.
