Nezadovoljni vladanjem hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda i činjenicom da je doživio poraz od turske vojske kod Nikopolja nakon kojeg nije bilo ni poznato je li živ, hrvatski narod 1396. godine za novog kralja izabire napuljskog kralja Ladislava. Time se stvara hrvatska liga koju predvodi ban Stjepan Lacković.
Kralj Žigmund je, međutim, preživio bitku s Turcima i s vremenom sklonio u Dubrovniku gdje su ga građani dočekali u maniri vrhunskog domaćina, tako iskazujući naklonost njemu i hrvatsko-ugarskoj kruni. Iz toga vremena potječe i Orlandov stup u Dubrovniku, svojevrstan hommage kralju koji je namjerio ovladati cijelim područjem današnje Hrvatske.
Mjesto održavanja sabora
Tako je hrvatskom plemstvu predvođenom banom Stjepanom Lackovićem ponudio pomirenje i u tu svrhu 27. veljače 1397. sazvao sabor u Križevcima. Iako točno mjesto održavanja ostaje nepoznato, povjesničari obično navode tri mogućnosti: gradsku sabornicu, kraljevske prostorije i Crkvu Svetog Križa. Iako se u njoj nalazi slika samog povijesnog događaja postavljena 1914. godine, Crkva Svetog Križa ispada najmanje vjerojatna kao mjesto saborovanja, tim više što se nalazi izvan gradskih zidina.
Tako se sabor, smatra se u Križevcima, održao u Sabornici, odnosno zgradi današnje Gradske galerije. Kako god bilo, Ban Lacković uživao je zaštitu napuljskog kralja Ladislava pa se odazvao pozivu. Ostavio oružje ispred mjesta održavanja sabora, a vojsku izvan grada.
Stoljećima kasnije, zidna slika u križevačkoj Crkvi Svetog Križa, koju je naslikao Oton Iveković, prikazuje umjetničku interpretraciju krvavog epiloga tog događaja koji danas nosi naziv krvavi križevački sabor. Postavljena je 1914. godine i najveće je djelo Otona Ivekovića, hrvatskog slikara koji je inspiraciju nerijetko tražio u povijesnim likovima i događajima.
Kako se sabor u Križevcima prometnuo u krvavi
Naziv “krvavi sabor” je prvi dao povjesničar i kroničar Baltazar Adam Krčelić u 18. stoljeću. U burnoj raspravi koja je uslijedila, Mađari su optužili Lackovića zbog izdaje u bitki kod Nikopolja. Padaju teške riječi, počinje tučnjava, i kraljevi vazali potežu mačeve kojima su, na očigled kralja, sasjekli bana Lackovića i sinovca Andriju te hrvatsko plemstvo.
Na vijest o pogibiji bana i plemića hrvatska vojska pohitala je u Križevce i započela je bitka sa Žigmundovim pristašama. Žigmund, međutim, uspijeva pobjeći u Ugarsku, a sve posjede bana Lackovića daruje svojim podanicima. Vijest o zbivanjima na saboru u Križevcima odjeknula je hrvatskim zemljama. Žigmund je događaj pokušao oprati dajući nove kraljevske povlastice Križevcima i nekim drugim hrvatskim gradovima.
No krvavi sabor križevački ostao je zabilježen u sjećanjima, pričama i umjetničkim djelima, čak i kao inspiracija za izdaju i pokolj nenaoružanih u epizodi TV serije Game of Trones “Red Wedding”.
