Pred zmijskim ugrizom, medicina je zapravo, sve donedavno bila nemoćna. Unatoč naporima tračara i travara koji stoljećima od raznih biljaka i trava pokušavajući napraviti protuotrov, njihovi su napori često bili uzaludni. Mjesto zmijama u mitovima i predajama često je zbog sudbonosne prirode susreta s čovjekom – bilo osigurano.
No što se događa kad zmija ugrize jedna drugu? Prema legendi koja je zabilježena u Danici Ilirskoj iz 1843. godine, postojao je kamen kojim su zmije jedna drugu liječile. Nalazi se u Lici i prema priči, slučajno ga je pronašao graničar Matiević iz sela Tomingaj koje se nalazi nedaleko Gračaca.
Kamen koji liječi
Bilo je to na Josipovo 1797. godine i prema priči, Matiević je tog dana odmarao na proplanku i čuvao stado koza, gledao je tako lijevo i desno dok mu pozornost nije zarobio pomalo neobičan prizor. Jedna zmija je došla do druge, mrtve zmije, malo je puzala oko trupla, kao da je oko njega obilazila. Matiević je primijetio kako živa zmija ime nešto u ustima i naglo, mrtvo tijelo zmije počelo je pomicati i na koncu je oživjelo.
Kada je to opazio, krenuo je znatiželjni graničar Matiević prema zmiji kako bi pogledao što ima u ustima, uhvatio je, razderao joj utrobu te pronašao kamen veličine lješnjaka koji se presijavao različitim nijansama. Bilo je to sive, žute, zelene, blijedo – crne i plave. Nakon što ga je pronašao, prodao ga je stanovitom Davidu Venciniju koji je bio liječnik zadužen za Ličku regimentu.
Vencini je kako govori priča, od graničara čuo priču o neobičnom ponašanju zmije koja je oživjela drugu i nije gubio vrijeme. Zmijskim kamenom počeo je tretirati pacijente. Priča bilježi kako bi kamen umočio u toplo mlijeko te ga potom postavio na ranu.
Postupak bi ponovio svakog sata, sve dok ujedenog čovjeka ne bi izliječio- Spominje se tako, primjer desetnika ličke regimente, stanovitog Kovačevića i Bože Mandića, te mnoge druge koji su do Zmijskog kamena nakon ugriza uspjeli doći.
Priča na koncu i spominje kako je Vencini Zmijski kamen ostavio bečkoj udruzi liječnika no nije poznato jeli kamen do Beča ikad stigao. Gubi mu se svaki trag i ostaje samo spomen ponekog kazivača i zapis u nekoj od priča o Zmijskom kamenu.
