Oko kapele sv. Jurja na podsljemenskom brežuljku Đurđevčak svojedobno se nalazilo najveće zagrebačko groblje. Ipak, danas je Jurjevsko groblje pomalo zaboravljeno, jedna od onih lokacijama koju svi znaju da postoje ali ju rijetki dosta posjete. Ipak, ovo groblje poznato i pod nazivom “Kraj kestena” itekako je služilo svojoj svrsi.
Groblje oko kapele svetog Jurja u povijesnim se dokumentima prvi put spominje 1622. godine i na početku su na groblju koje se nalazi na tadašnjem najkraćem putu prema Medvedgradu pokapali siromahe no ubrzo, počeli su i ukopi dobrostojećih građana.
Tako su na njemu ukopani i brojni poznati Hrvati poput jednog od preporoditelja Ljudevita Gaja i liječnika, saborskog zastupnika i književnika Ivana Dežmana, oca Milivoja Dežmana čiji je sprovod 1845. godine bio najveći koji je Zagreb vidio u 19. stoljeću. Posljednji put su ga pozdraviti došli tisuće građana koje je vodio ban Ivan Mažuranić .
Na njemu su ukopane i “Nevine žrtve Markova trga”, danas poznate pod nazivom Srpanjske žrtve ( 13 ubijenih Hrvata u Zagrebu 29. srpnja 1845. godine ).
1876. godine Jurjevsko je groblje zatvoreno jer su počeli prvi ukopi na Mirogoju pa su brojni posmrtni ostaci ekshumirani iz obiteljskih grobnica i tamo preneseni.
Prema propisima groblje se nije smjelo dirati 30 godina, do 1906. godine kada se okoliš crkvice postupno počeo uređivati i pretvarati u Jurjev perivoj, današnji Perivoj srpanjskih žrtava.
