Badnjak je folklorom najbogatiji dan u godini. Po običajima, obredima i ophodima koji ga karakteriziraju može se podijeliti na: Badnje jutro i dan i Badnju noć.
U mjestima diljem Hrvatske, u posljednjih dvadesetak godina zapisano je i dokumentirano oko stotinu i sedamdeset narodnih običaja vezanih iz Badnjak, po pitanju običaja najbogatiji dan u godini. Neki su se ophodi, obredi i običaji sačuvali do naših dana, neki su se modificirali, a neki su ostali samo u sjećanju starijih.
Predstavljeni običaji nisu svi, jer svako mjesto i područje skriva nešto posebno. Smatrate li da prikaz u nastavku može biti obogaćen, slobodno nam pošaljite običaj Vašeg kraja kako bi on bio spašen od zaborava.
Poležaj u Zlatnoj dolini
U hrvatskoj znanstvenoj i stručnoj literaturi navodi se da na Badnje jutro samo muška djeca idu u položaje, odnosno postaju prvi koji će nekom čestitati.
Požeški je običaj bio da se na Adama i Evu rano ujutro ide na položaje, odnosno čestitanje. Na položaj bi išao samo muški svijet. Išlo se vrlo rano, jer se gledalo tko će prvi doći u kuću i čestitati. Samo je prvi čestitar bio pravi.
Svi ukućani su morali biti na nogama kada položaj stigne u kuću. Ulazeći u kuću, položaj bi čestitao, uzeo žarač i, čeprkajući po žaru, govorio: “Telilo se, prasilo se, ždrijebilo se, janjilo se, leglo se, kotilo se, plodilo se, macilo se, štenilo se, rodilo se, krstilo se. Kol’ko iskrica tol’ko pilića, kol’ko žara tol’ko para i sve sretno vam bilo.”
Dok bi to govorio, gazdarica bi ga posipala zrnjem kukuruza i žita. Položaj bi dobio oko vrata kobasicu s kojom bi išao u u druge kuće. Ako je i tamo bio prvi, opet bi dobio kobasicu.
Ophodi u Babinoj Gredi
Stara je tradicija u Babinoj Gredi da muška djeca do osmog razreda, ujutro na Badnji dan idu u ophode. Pokucaju u avliji na vrata i pozdrave: “Hvaljen Isus i Marija!” te pitaju: “Primate li Badnjak?” Domaćin odgovara da prima. Onda djeca ulaze sa štapom – badnjakom u ruci, otvaraju vrata od šporeta, te pozdravljaju i čestitaju: “Dobro jutro domaćine, čestitamo vam Badnje jutro!”
Potom sa štapom prpaju po vatri i govore: “Kucilo se, / macilo se, / prasilo se, / telilo se, / janjilo se, / jarilo se, / ždrijebilo se, / u polju rasla pšenica, / u kući se smijala vesela dječica. / Svi živi i zdravi bili! / Živjeli domaćin i domaćica!” Potom domaćini darivaju djecu.
Lička čestitka
U Lici Badnje jutro počinje jutarnjim pozdravljenjem i kratkom čestitkom: “Nazdravlje vam došao Badnjak i božićni dani da ih u zdravlju i veselju provedete.” Djeci se daruju suhe kruške, lješnjaci i jabuke.
Poslije podne siječe se badnjak. Kada se donese iz šume, prisloni se uz vrata pod strehom (strijom) i tako stoji do sumraka.
Poruka s Korčule
Nekoć su brodograditelji u Račišćima na Korčuli po svojim naučnicima, djetićima, slali rodbini i prijateljima badnjake – komade izrezana drva od smolaste borovine koji bi okitili s tri grančice lovora.
“Tad su još postojali komini, pa bi domaćin predvečer uz poseban ritual naložio badnjak na oganj: na njega bi se stavile tri prikle, a onda bi ga domaćin polio vinom i posuo žitom i na kraju bi s familijom i ukućanima izmolio Oče naš. Djeca bi pojela prikle, a odrasli ispili vino. Svi su morali pomalo popiti iz iste čaše.” Mare Silić, rođena 1950. u Račišću.
Lov oko Zagreba
U zagrebačkom su kraju koncem 19. stoljeća na Badnji dan muškarci odlazili u lov jer “kakav bi to Božić bio bez divljačine”
Pečenje u Slavoniji
U istočnom dijelu Slavonije na Badnjak se pekla pečenica i to tako da bi se više ljudi udruživalo i vatra se ložila na jednom mjestu. Pečenje u ovom slučaju često znači prase ili janje.
Kruh za blago
Oko Žumberka, kao u u brojnim drugim krajevima, pripravljao se kruh za stoku i pčele, a zvao se: volarica, konjarica, ovčarica i čelarica. Nije se puno razlikovao od kruha za čovjeka, no bio je poseban po tome što su se njime darivalo blago, često jedini izvor prihoda.
U hrvatskoj katoličkoj baštini domaćice su za Božić pripravljale preko trideset vrsta peciva i kruhova.
Kičenac kod Pakraca
U Badljevini kod Pakraca žene su izrađivale poseban ukrasni kruh koji se zvao kićenac. Na njemu su se izrađivali ukrasi koji su predočavali klasje žita i cvijeće.
Bravarica u Dalmaciji
U Dalmaciji se pripravljao kruh bravarica. Pogača srića pripravljala se i u selu Nisko u Dalmatinskoj Zagori. U Trogirskoj zagori pogača se nazivala čobanica, a s njom se predviđao urod usjeva i plodnost stoke.
Nada u Zagorju
U Hrvatskom Zagorju kruh se naziva koleda, koladek. U Zapadnoj Hrvatskoj pripravlja se krušnica u koju se utiskuje svakoga žita i klip kukuruza što simbolizira nadu u dobar urod u godini koja dolazi.
Zagrebačke kovanice
Koncem 19. stoljeća u zagrebačkom kraju domaćice su u kolače stavljale cvancige, odnosno novčiće od dvadeset krajcara. Bili su simbol blagostanja i osoba koja bi ih u kruhu pronašla bila bi posebno sretna.
Svijeće
Prije stotinu pedeset godina u Srijemu i Slavoniji domaćin je pripravljao pritopak čista voska, od kojega je domaćica baka na Badnji dan pravila tri voštane božićne svijeće.
Svijeća bi se palila kroz sve božićne dane za vrijeme ručka i večere. Nakon paljenja svijeće starješina je molio za žive, mrtve, za rodnu godinu, plodnu kišu itd.
Po završetku objeda domaćin bi s velikom pažnjom gasio svijeće tako što bi komadić kruha umočio u vino i to bi držao iznad svijeće da kaplje vino na plamen svijeće.
Ukoliko bi se svijeća ugasila nakon prve kaplje – to je značilo da će starješina kuće brzo umrijeti. Ukoliko bi trebalo kapnuti više kapi vina nastupilo bi veliko veselje, jer je to značilo da će domaćin dugo živjeti.
Tramovi u Zagrebu
Koncem 19. stoljeća u zagrebačkom kraju zidovi su bili iskićeni borovinom i jelovinom. Tramovi su bili nakićeni zelenim grančicama, a na tankim nitima njihale su se po zraku jabuke-božićnice. Glavni znak badnjaka u starim hrvatskim kućama bio je jež – jabuka obložena lješnjacima koja je visjela nad stolom.
Kićenje u Prigorju
U Prigorju su žene ili djevojke pravile ili kupile papirnati vjenčić, te ga tankim koncem vješale iznad stola. Ptica koja je visjela s njega lepršala je kao da je živa, a simbolizirala je Svetoga Duha.
U okolici Zagreba božićnim su ukrasom bile grane imele ili bršljana, a obično su bile obješene o gredu iznad stola. Posebno je živopisno kićenje doma bilo u Oroslavlju kod Donje Stubice, gdje bi se o stropne grede pričvrstila okosnica od štapova i obložila bi se zelenim okićenim jelovim granama.
U Mateju bi se o stropnu gredu pričvrstio dio jelova stabla, i to u položaju kako drvo raste, s kojeg su se račvale četiri ili više grana, urešenih jabukama, orasima. U Bednji na Badnju večer, ljudi su kuće kitili borovim grančicama.
Molitva uz svijeće
U Brijestu u Istri, nakon molitve dvije svijeće bi se stavile u kruh i zapalile. Jedna je svijeća gorjela za žive, a druga za mrtve. Pri tome bi se pazilo kako svijeće dogorijevaju: ako bi prije dogorjela svijeća za mrtve to je značilo da više treba moliti za mrtve i obrnuto.
Pastiri
I u drugim dinarskim i njima bližim krajevima posebna se pozornost na Badnju večer pridavala blagu. Pastir bi svoje stado, volove, krave, konje skupio i tjerao da prođu između dva grebena (oruđe kojim se raščešljava vuna i lan), ili između dva kruha, ili između dvije upaljene svijeće, a to drži dvoje ukućana.
Blago se pri tome posipa žitom, škropi svetom vodom ili vinom. Blagu se često daje po komadić posebnih peciva.
Blagoslov
Prije večere, u Danilu Gornjem kod Šibenika, djeca bi blagoslovljenom vodom poškropila kuće, staje, stoku, dvorište, a posebice pragove vjerujući da će tako otjerati svako zlo.
Vile oko Imotskog
Imotska je tradicija da domaćica prije večere krštenom vodom škropi svu čeljad i sve kuće i oko kuća. Pri tome moli Vjerovanje a ostala čeljad prihvate molitvu. Kad se domaćica povrati u kuću tada domaćin moli molitve koje su te večeri dulje i svečanije. Najprije se moli za svoje umrle i svakoga posebno imenom spomene i Bogu preporuči s jednim Očenašem, Zdravo Marijom i pokojem vičnjim.
U Medovdolcu kod Imotskoga na Badnju večer su se kuće kitile bršćanom i poškropile krštenom vodom. Molilo bi se pred kućom i u pojati gdje su ležale živine.”
To je bio običaj da ne dođu vile u kuću.
Razbijanje oraha
Staro je slavonsko vjerovanje da se na Badnji dan ne smije nipošto nijedan orah razbiti.
Tko na Badnji dan orahe tuca, veli se da će dobiti na stražnjici čireve. Tko na Badnji dan čašu, flašu, lonac, prozor, zdjelu itd. razbije, veli se da će to isto cijele godine razbijati.
Posudba
Staro je slavonsko vjerovanje da se na Badnji dan ne smije nipošto nijedan orah razbiti.
“Tko na Badnji dan orahe tuca, veli se da će dobiti na stražnjici čireve. Tko na Badnji dan čašu, flašu, lonac, prozor, zdjelu itd. razbije, veli se da će to isto cijele godine razbijati.”
