in

U noći Dušnog dana zemljom lutaju bića s drugog svijeta: Glođani traže grešnike, a Dušice su duše pokojnika koje smo poznavali

Ilustracija / Blaga & misterije

“U predvečerje Dušnog dana iz groba izlaze pokojnici, duše prokletih i blaženi pokojnici…” Ovako glasi drevno vjerovanje u duhove besmrtnog svijeta zabilježeno u Prekodravlju.

Tako zle duše koje opisom nalikuju na zombije zovu Glođani. Lutaju selom u potrazi za grešnom dušom koja bi ih odmijenila u izdržavanju paklene kazne, love je lancima i košarama i odvlače u podzemlje.

Noć uoći Dušnog dana opasno je samovati već treba biti s obitelji ili prijateljima da iza kakvog čempresa ne izviri ruka kostura, Glođana. Jedina sigurna obrana od takvih duhova su iscerene tikve u koje je postavljena svijeća.

Kazivanja o Glođanima zapisao je etnolog Vid Balog koji naglašava da u selu Gotalovo (Prekodravlje) skoro nema osobe koja nije čula za njih.

“Glođani so proklete duše, zihađajo na Sesvečko noć, škromblajo, u zdrapanomu plaftaku, z lanci- vlečo hrđave lance za sebom, i ido po selu kaj bi koga ulovili. Glođani je… to te more z sebom odvleči v grob.”

“Kajdar Glođani! To su proklete duše, nesmirene v grobu, kosturi v zdrapanomu canjku; imajo košarjo, pak tti z lancem okre gota zavitla i odvleče v pekel, kaj bi ga odmenil…. Nego kaj, neg na sesvetsko noč!”

Dušice

S druge strane Dušice su duše pokojnika koje smo poznavali. U noći 1. studenog, uoči Dušnog dana, Dušicama se u spomen postavlja večera na stolu, jer se vjeruje da oni dolaze tu noć s drugog svijeta večerati s nama. Na prozorima ili na ogradama gore lampaši koji im pokazuju put.

“Na Sesvetsko noč dušice zihađaju z groba i dojdo doma na večerjo, dojdo jesti po noči. Ja im navek ostavim na stolu tanjere, sira, vino, diganoga kolača, pečenje- se kaj imamo, ja im skuham vino pak ostavim.

Postoji običaj u Gotalovu koji je živ i danas. Kad padne mrak uoči Dušnog dana, počinje zvonjava koja se održava od davnina ( zvonik je postojao od postanka sela 1812. godine). Zvoni se sat vremena, a na povlačenju užeta zvona izmijenjuju se mladići iz sela; po ogradama oko crkve i u seli stavljaju se lampaši, fenjeri,dupleri ili svijeće.

U kući u kojoj je nedavno netko umro, pali se svijeća na prozoru, jer tog dana duše pokojnih mogu posjetiti svoje voljene. Domaćica nakon večere domara (ukućana) iznosi na stol vino, čiste tanjure i pribor za jelo jer tu noć dušice dolaze jesti.

Balog u svojoj knjizi Hrvatska bajoslovlja piše kako je običaj ostavljanja jela i pića dušicama raširen i u Donjem Međimurju i cijeloj Srednjoj Podravini.

Također, Vjerovanje u duše preminulih rođaka koji dolaze večerati sa svojim najmilijima zabilježeni su i kod južnih, istočnih i zapadnih slavena.

Vid Balog: Hrvatska Bajoslovlja

Srednjovjekovni hrvatski brak: po propisu, preljubnike se moglo žive zakopati, išibati i protjerati, oduzeti im sva prava i imovinu

Od viteškog Čaklovca na strminama Psunja ostaje kula i uspomena na junaka Franju Ilinića koji se pobunio protiv Turaka