in

Oblakinje, planinkinje i podvotkinje: stari Hrvati prepoznavali su vile u elementima i svaka je imala posebnu, čudnovatu prirodu

Ilustracija / John William Waterhouse, 1896

Među brojnim nadnaravnim bićima koja obitavaju u narodnoj mašti posebno mjesto pripada vilama. Nitko zapravo ne zna koliko su dugo prisutne u brojnim narodnim predajama koje se prenose s koljena no koljeno, no činjenica je kako su prisutne jako dugo. Zasigurno od vremena predaja zabilježenih u drugim mitologijama poput rimske, grčke ili skandinavske.

Povjesničar, književnik i poetičar Ivan Kukuljević-Sakcinski ( 1816.-1889.) u svom svestranom radu posebno se bavio istraživanjima duhovne kulture hrvatskog naroda, pa je tako zabilježio i vile. Putovao je hrvatskim krajevima i dojmove opisao je u književnom listu “Danica Ilirska”.

U razdoblju od 1842.-1846. objavio je velik broj članaka, pisama s vrijednim podacima o narodnom životu. Na osnovi istraživanja narodnog vjerovanja i pričanja o vilama od Dalmacije do Hrvatskog zagorja, Kukuljević je razvrstao tradiciju o vilama.

Vrste vila

Podijelio ih je na zračne, zemne i vodene, a njih na dobre i zle na temelju dualističkog shvaćanja u narodu – načela dobra i zla. Ove vile imaju pučka imena: “Vile oblakinje”, “Vile planinkinje” i “Vile vodene”. Vile koje žive u zraku, oblacima u pravilu su dobre, “Vile vodene” su zlobne, a “Vile planinkinje” su prevrtljive. Hrvatska etnologija smatra ovaj rad Kukuljevića kao prvu hrvatsku obuhvatnu folklorističku studiju o vilama.

U pravilu, vila su uvijek mlade, krasne žene blijeda lica i odjevene u bijelo, zlatne kose do zemlje, oči im sijevaju kao munje a glas im je milozvučan. Kažu također, da tko jednom vidi vilu, promjeni pojam ljepote i više na ovom svijetu ne pronalazi ništa slično.

Ilustracija

Vremenom je priča o vilama bilo sve više i više pa tako ovog puta donosimo jednu koja se i danas prepričava u samoborskom gorju. Prema predaji, u vrijeme koje nije definirano jedan lijepi seljanin prolazio je samoborskim gorjem i zastao odmoriti pokraj špilje Plačnik.

Predaje o Vilama

Odmah su ga uočile vile koje žive u toj špilji uhvatile su ga i odvele u njezinu dubinu. Tamo je mladić vidio svakakvih čuda, dvorane su bile dobro osvijetljene i ukrašene svakojakim uresima i unutrašnjost kao da nije bila s onog svijeta. Tamo su mu vile rekle, “Hajde, izaberi si jednu da ti bude ljubav!” no mladić je rekao kako je oženjen. Naposljetku, ipak je morao jednu odabrati i zakleti se kako će ju posjetiti barem jednom svakih osam dana.

NatalyL / Wikipedia Commons

Nekoliko dana kasnije, vile su po običaju otišle na obližnje polje plesti žito što je mladić iskoristio i pobjegao prema samostanu svetog Lenharda. Od toga događaja, uvijek se čuvao i klonio špilje Plačnik iako ga je nešto tamo uvijek mamilo.

Još jedna usmena predaja zabilježena na istom području govori o čovjeku koji se tražeći vodu susreo zračnu vilu koja ga je upozorila da koliko god žedan bio ne prilazi zelenom jezeru jer u njemu živi opasna vila podvotkinja. “Ako ju probudiš i zamutiš joj jezero, kazna će biti velika i vila će ti uzeti oba oka, a tvom konju sve četiri noge.” Žedan, čovjek je ipak odlučio riskirati. Došao je to zelenog jezera i nehotice probudio zlu vilu.

Kad je primijetio što je napravio dao se u bijeg no vila ga je počela progoniti. Kad ga je napokon dostigla, počeo je boj čovjeka i vile. Trajalo je to cijeli dan i kad je čovjek počeo klecati pred vilom u pomoć mu je stigla zračna vila koja ga je i upozorila da ne prilazi začaranom jezeru. Uz vilinsku pomoć, uspio je tako čovjek ubiti vilu iz jezera i tako se spasiti od strašne kazne.

Na rijetkom spomeniku lik je Dominike, davno umrle mlade žene zbog koje znamo kako je izgledala moda u to doba

Vukodlak nastaje kad mačka ogrebe mrtvaca koji postaje duh koji u noćima punog mjeseca bijesni šumama i vreba putnike