Tragovi nekadašnjih naselja, napuštene ruševine i stara groblja oduvijek su pobuđivali znatiželju. U nedostatku podataka o tome tko je sagradio neko velebno zdanje, običan je puk gradnju pripisivao pripadnicima nekog starog naroda koji je boravio na istome mjestu kao i oni sami, ali u nekom neodređenom, jako davnom vremenu.
O njegovu postojanju svjedoče različiti tragovi života, poput gradina, stećaka i čudnih prirodnih oblika. Narodne predaje često ih opisuju kao rasu divovskoga rasta, krasila ih je nadčovječna snaga i izuzetna dugovječnost. Gotovo preko noći bili primorani napustiti svoje domove i zakopati vrijednosti koje nisu mogli ponijeti.
Njihov odlazak i nestanak u predajama uglavnom se objašnjava naglim klimatskim promjenama koje su uzrokovale pad snijega usred ljeta i velike hladnoće koju stari narodi nisu mogli izdržati. Druge predaje kao glavni razlog odlaska navode strahovite vjetrove koje su snagom počeli uništavati sve što su sagradili. Prije egzodusa, svoje ostavljeno blago su zaštitili čarolijama i zadužili fantastična bića da ih čuvaju.
Ipak, u starim pismima i knjigama ostavili su upute za uspješno savladavanje prepreka s pomoću kojih su se njihovi predci vraćali, pronalazili i odnosili blago. Upravo je i motiv potrage za blagom razlog kojim je puk u predajama objašnjavao dolaske stranih osvajača. Oni su između ostalog, dolazili kako bi pronašli blago starih naroda.
Nemri
Predaje o starom narodu česte su na širokom prostoru Velebita gdje ih etnolozi smatraju svojevrsnom specifičnošću tamošnjeg stanovništva. U živom sjećanju stanovnika dinarskih krajeva, pojam stari narod itekako je prisutan sve do današnjih dana.
Tako je nedaleko od Ličkog Osika, u selu Mušaluk, zabilježena predaja koja spominje Nemre i govori o tome koji je narod na tom području živio u kojem vremenu.
“Najprvo su ovdi živili Nemri, za Nemrima došli su Grci i ovi su svu goru (šumu) isekli. Potle Grka ostalo je stotinu godina sve pusto , pa su onda došli Turci, a za Turci ovo sadanje kolino, koje je dosad najdulje ostalo.”
Gotovo identična predaja zabilježena je vezi gradine Bilaj (Belaj) nedaleko od Gospića, a sličnih primjera ima i u lovinačkom kraju. U drugim krajevima, u drugim predajama također se spominju Nemri, izgubljeni narod koji nije mogao umrijeti prirodnom smrću i koji je na ovim prostorima živio prije Grka.
U mnoštvu zabilježenih usmenoknjiževnih tekstova moguće je pronaći još osobina; tako Ivan Krmpotić bilježi, kako se pričalo da su nosili tkane košuļetine, goleme rukavine, po prst debelu pređu i po prst debelu žicu, a Mile Magdić potvrđuje da su bili vrlo krupni i jaki, a to se razabire i po tome, što je pred nekoliko godina jedan čovjek našao na gradini čovječji gńat ( kost goljenica ), koji je bio vrlo velik.
U Lici postoji i nekoliko predaja o lokalitetima na kojima su seljaci u starim grobovima pronalazili divovske kosti. Ovakvi se motivi ni u kojem slučaju ne mogu smatrati lokalnim tradicijama Like jer postoji nemali broj dokumentiranih priča o pronalascima velikih kostiju s prostora koji se proteže od Istre do Crnogorskog primorja i zadire duboko u Bosnu i Srbiju.
Velik broj predaja o Nemrima vezan je i uz lokalitete gdje se nalaze nekropole stećaka. Tako postoji i vjerovanje kako su ih na glavama donosile ženske pripadnice Nemra. Tako jedan primjer s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće iz Široke Kule kod Gospića govori kako je neka djevojka na glavi donijela kamen za česmu.
Kod Velike Paklenice pak, zabilježena je predaja o gomilama koja govori kako su “u njima sahranjeni junaci iz vremena kada bi čovjek desnom rukom istrgao hrast kao baba repu i nosio ga kao držalo za sjekiru.”
Druge predaje spominju i kako su Nemri živjeli, prikazujući njihovu snagu. Tako jedna predaja spominje stanovitog Mravotu, seljaka koji je načinio žlijeb od velikih stabala jer mu je bilo teško s Velebita nositi toliko mlijeka.
Jedan on najinteresantnijih, a ujedno i najmisterioznijih motiva u vezi sa starim narodom su predodžbe o radikalno drugačijem izgledu svijeta u davna vremena.
Prema navodnim nalazima pristaništa ili karika za vezanje brodova visoko u planinama, predaja pretpostavlja postojanje mora koje je u nekom nedefinirano davnom vremenu prekivalo današnje doline.
Dolazak osvajača
Kod predaja o starim narodima, važno je reći kako one govore o spomenutim Nemrima kojima se često pripisuju fantastična obilježja, i o Grcima, za koje je poznato da su ove prostore kolonizirali relativno rano. Narodne predaje, poput one zabilježene na Zlarinu objašnjavaju kako je jedan od razloga dolaska Grka bila i potraga za blagom koje su sakrili Nemri.
Na području Like i Podgorja postoji mnoštvo raznovrsnih objekata čiji nastanak predaja pripisuje starom stanovništvu. Nedaleko od Brušana nalazi se lokalitet koji nosi ime Grčko groblje, a Dražen Nožinić je zabilježio predaju kako se grčko groblje nalazilo u predjelu sela Pećane kod Udbine kojeg lokalno stanovništvo naziva Crkvina. Također, nekropolu stećaka u Komu ljudi su zvali ranije spomenutim nazivom.
Pučka interpretacija konteksta pronalaska glagoljaškog teksta sadržana je i u predaji iz okolice Kosinja:”na pročelju crkve tri ploče glagoljske. Blizu je brijeg Gradina, kojeg zovu Ribnik. Priča narod, da je tamo bila glagoljska štamparija. U donjem Kosinju, crkva sv. Ivana ima 2 ploče, latinica. Priča se da su tamo bili Grci. Za ploče u Bakovcu narod kaže, da su od grčke štamparije.”
Prisutni u toliko predaja, Nemri su prema njima postojali u vrijeme dok se ono nije bilježilo i bili odgovorni za sve ono što se nije moglo objasniti, za tajanstvene gradnje koje su znanstvenici kasnije objasnili, za promjene vremena i za brojne događaje na koje običan čovjek nije mogao utjecati.
